Nedjelju sam proveo na etno selu Stara Lonja. Vrhunski projekt vrijednih ljudi koji su uspjeli iz ničega u dvadeset godina stvoriti vrhunski projekt. Pročitajte ovaj tekst o vrijednoj braći Bojanić!
Nedjelju 11. rujna sam proveo na seoskom imanju braće Bojanić – etno selo Stara Lonja. Nekadašnji zagrebački talentirani glazbenici odlučili su vratiti se na svoju djedovinu. Iako su im mnogi govorili pa i struka da je obnova tih starih drvenih kuća nemoguća, da nema smisla ići u taj projekt – Igor i Mladen Bojanić te njihova majka Mirjana vjerovali su da će uspjeti. I uspjeli su. Dvadeset godina truda rezultiralo je vrhunskim seoskim turizmom koje na Lonji nudi sve posebno, drugačije i vrhunsko! Domaća hrana koja je nevjerojatna, vrhunska usluga i kuće koje su stare od 100 pa sve do 300 godina!!
Kokoš Hrvatica je priznata, zagorski puran je zaštićen, lička pramenka je zaštićena, međimurski konji su zaštićeni, hrvatski posavac je zaštićen, imamo mnogo zaštićenih vrsta – a posavska guska izumire. Bojanići čuvaju autohtonu vrstu posavsku gusku – kojih ima samo 500 komada u našoj zemlji – i moramo učiniti sve što možemo da sačuvamo ovu predivnu životinju. Jedan od načina su svakako poticaji kojima bi se definitivno potaknulo ljude da uzgojem posavskih guski sačuvamo ove predivne životinje.
Razgovarali smo o pravilniku za seoski turizam, koji ne postoji. Poduzetnici su me upozorili kako se na moru nerijetko dogodi da neka “garaža” dobije tri zvjezdice, a ovdje na seoskom imanju jedna njihova kuća koja je kompletno restaurirana, stara 300 godina, vrhunski opremljena ne može dobiti nego ** radi kvadrature i dužine objekta. Ovo treba urediti posebnim zakonima.
Država treba prekinuti sa svojim nametima našim OPG-ovcima, poticati poduzetništvo ovakve vrste i sačuvati malo i srednje poduzetništvo. Ako budemo imali dovoljan broj naših OPG-ovaca, proizvođača hrane, bit ćemo samodostatni. Ako budemo samodostatni – bit ćemo slobodni. Ako budemo slobodni, sačuvat ćemo svoj narod.
