U Beču sam susreo veleposlanika Glunčića i učio od bečkih pčelara o urbanom pčelarstvu!

Bečki pčelari u samom centru Beča imaju 350 košnica pčela, mnoge su na krovovima zgrada. Ako je godina dobra, plodonosna, dobiju samo u Beču oko deset tona vrhunskog ekološkog meda. U Austriji ima 30.000 pčelara i može se od ovih ljudi mnogo naučiti. Imao sam i sjajan dvosatni susret s veleposlanikom gospodinom Danijelom Glunčićem. Shvaćam vrlo ozbiljno i odgovorno svoj posao saborskog zastupnika koji ja osobno vidim i kao – poziv. Zato se dajem u potpunosti. Teme o kojima govorim u Hrvatskom saboru i za koje se zalažem – želim u potpunosti savladati. Hrvatskim pčelarima ću sigurno sa znanjem iz Beča i njihovim zakonskim rješenjima biti na koristi.

Srdačni dvosatni susret s veleposlanikom u Beču gospodinom Danijelom Glunčićem

U ponedjeljak 16.siječnja susreo sam se u Beču s hrvatskim veleposlanikom Danijelom Glunčićem. U prijateljskom ozračju u dva sata razgovora, dotaknuli smo se mnogih tema. Razgovarali smo o jačanju suradnje između Hrvatske i Austrije, naši su narodi stoljetno povezani te je izgradnja iskrenog dijaloga obveza svih nas. Posebice, ističem Bleiburg koji je važna tema za nas Hrvate, a kojoj se mora pristupiti objektivno i s dubokim pijetetom. Veleposlanik je istaknuo kako se hrvatske žrtve moraju moći obilježiti na dostojanstven način, na Bleiburgu svetom misom, a u Hrvatskoj s posebnim programom pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora. Veleposlanik Glunčić se pokazao sjajan domaćin pa ne čudi što je na glasu da je isto tako – sjajan diplomata.

U Beču možemo puno naučiti o urbanom pčelarstvu

U Hrvatskom saboru sam mnogo puta govorio o pčelarstvu i borio sam se za male pčelare. Isticao sam sve ono dobro koje i Hrvatski pčelarski savez dobro radi, ali, vjerujem, da sam uspio u dobronamjernoj i civiliziranoj kritici biti glas pčelara s terena koji misle kako puno toga može biti još kvalitetnije uređeno. Od odnosa HPS-a prema pčelarima, demokratskih procesa, jasnoće financija… Naše društvo je mlade demokrakcije i imamo još puno prostora za napredak. Držim kako moramo moći primiti kritiku, ali i reći jasno sve dobro koje radimo pa mi je drago da ogromna većina pčelara prepoznaje ovaj moj pristup kao jedan pozitivni način gdje ja, tu gdje jesam, pokušavam koliko je u mojoj mogućnosti poboljšati zakone i same procese oko pčelara. Svjestan sam da moram još mnogo učiti. Iako sam na terenu prošao preko 80 pčelara, družio se s njima, učio od njih, organizirao okrugle stolove u Hrvatskom saboru s ljudima iz pčelarstva kroz koje smo poslali kvalitetne poruke i prijedloge i na nadležno Ministarstvo – jasno mi je da moram stalno usvajati nova saznanja. Nakon Hrvatske, prijateljske Slovenije, gdje naši susjedi rade fantastičan posao s pčelama na čelu sa svojim predsjednikom vrlo sposobnim i radišnim gospodinom Boštjanom Nočom otišao sam u Beč vidjeti kako funkcionira urbano pčelarstvo u predivnoj Austriji.

Na krovu jedne zgrade gdje je nekoliko košnica bečkog pčelara

Moj domaćin je bio dr.sc. Matthias Kopetzky iz austrijskog nacionalnog pčelarskog saveza. Bečani imaju vrlo zanimljiv pristup pčelarstvu gdje na mnogim krovovima sustavno i profesionalno imaju pčele koje im proizvode ne samo sjajan med, nego i daju znatan doprinos oprašivanju i bioraznolikosti. Zanimljivo je bilo slušati povijesnu crticu bečkog pčelarstva koje je još za vrijeme Marije Terezije bilo posloženo, na primjer, svaki svećenik i učitelj su morali imati pčele i baviti se pčelarstvom. Kako zanimljivo, zar ne? Dopustite mi reći, možda bi neki naši svećenici bili radosniji kada bi imali svoje pčele koje su predivna bića, a i dan bi im bio ispunjeniji. Gospodin Kopetzky me upoznavao s bečkim propisima i zakonima u Austriji o pčelarstvu. Pročitat ću posebno dio zakona koji je namjenjen urbanom pčelarstvu te ću ga predstaviti riječkom gradonačelniku Marku Filipoviću i riječkim pčelarima s kojima sam već imao sastanke po ovoj temi. Austrijanci imaju registriranih 30.000 pčelara, ali toliko mnogo koriste med da namiruju malo više od 40% potreba. I oni imaju teškoća s kineskim smećem koji je praktično kemija šećera, a nema veze niti s pčelom niti s medonosnim biljem.

U Beču je dopušteno imati pčelinjake na svom privatnom vlasništvu, pčele moraju biti udaljene od dječijeg igrališta i vrtića petnaest metara!, ali, ako imate zelenu barijeru onda samo sedam metara, inače deset metara od bilo koje nastambe, stana, kuće, trgovine… Željeznice u Austriji dopuštaju svim pčelarima besplatni prijevoz košnica gdje god ide željeznica… ovaj prijedlog ću uputiti ministru Butkoviću.

Bečki pčelari proizvode vrhunski ekološki med vrlo različite strukture, mirisa, snage ovisno o kvartu iz kojeg dolaze…

U Beču pčelari imaju sortiran potpuno ekološki med po kvartovima, tako da imaju dvadeset i tri vrste meda. Med im je tako označen, po broju i imenu kvarta. A onda naknadno plaćaju posebna istraživanja mjerodavnih tijela koji im daju certifikate o sastojku meda, odnosno, koja vrsta bilja je u tom medu. Sjajno i nevjerojatno!

Bečki pčelari proizvode posebne medonosne pripravke koje se koriste za piće, za salate, za kuhanje hrane. Svi prozvodi su vrhunski i potpuno ekološki.

Na ovoj fotografiji vidite oznake njihova meda po kvartovima u Beču

Bečki pčelari su isto tako vrlo kreativni, proizvode ne samo med i medne pripravke nego i medni adventski kalendar te sudjeluju u mnogim inovativnim projektima koji pokazuju da stvaralaštvo pčelara može biti iznimno i predivno. Naučio sam puno o urbanom pčelarstvu iz ovog susreta i posjeta bečkim pčelarima te vjerujem da ću time moći pomoći i svojim Riječanima, ali i pčelarima u cijeloj Hrvatskoj koji budu htjeli ići i prema urbanom pčelarstvu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Možda će ti se svidjeti