Bečki pčelari u samom centru Beča imaju 350 košnica pčela, mnoge su na krovovima zgrada. Ako je godina dobra, plodonosna, dobiju samo u Beču oko deset tona vrhunskog ekološkog meda. U Austriji ima 30.000 pčelara i može se od ovih ljudi mnogo naučiti. Imao sam i sjajan dvosatni susret s veleposlanikom gospodinom Danijelom Glunčićem. Shvaćam vrlo ozbiljno i odgovorno svoj posao saborskog zastupnika koji ja osobno vidim i kao – poziv. Zato se dajem u potpunosti. Teme o kojima govorim u Hrvatskom saboru i za koje se zalažem – želim u potpunosti savladati. Hrvatskim pčelarima ću sigurno sa znanjem iz Beča i njihovim zakonskim rješenjima biti na koristi.
U ponedjeljak 16.siječnja susreo sam se u Beču s hrvatskim veleposlanikom Danijelom Glunčićem. U prijateljskom ozračju u dva sata razgovora, dotaknuli smo se mnogih tema. Razgovarali smo o jačanju suradnje između Hrvatske i Austrije, naši su narodi stoljetno povezani te je izgradnja iskrenog dijaloga obveza svih nas. Posebice, ističem Bleiburg koji je važna tema za nas Hrvate, a kojoj se mora pristupiti objektivno i s dubokim pijetetom. Veleposlanik je istaknuo kako se hrvatske žrtve moraju moći obilježiti na dostojanstven način, na Bleiburgu svetom misom, a u Hrvatskoj s posebnim programom pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora. Veleposlanik Glunčić se pokazao sjajan domaćin pa ne čudi što je na glasu da je isto tako – sjajan diplomata.
U Beču možemo puno naučiti o urbanom pčelarstvu
U Hrvatskom saboru sam mnogo puta govorio o pčelarstvu i borio sam se za male pčelare. Isticao sam sve ono dobro koje i Hrvatski pčelarski savez dobro radi, ali, vjerujem, da sam uspio u dobronamjernoj i civiliziranoj kritici biti glas pčelara s terena koji misle kako puno toga može biti još kvalitetnije uređeno. Od odnosa HPS-a prema pčelarima, demokratskih procesa, jasnoće financija… Naše društvo je mlade demokrakcije i imamo još puno prostora za napredak. Držim kako moramo moći primiti kritiku, ali i reći jasno sve dobro koje radimo pa mi je drago da ogromna većina pčelara prepoznaje ovaj moj pristup kao jedan pozitivni način gdje ja, tu gdje jesam, pokušavam koliko je u mojoj mogućnosti poboljšati zakone i same procese oko pčelara. Svjestan sam da moram još mnogo učiti. Iako sam na terenu prošao preko 80 pčelara, družio se s njima, učio od njih, organizirao okrugle stolove u Hrvatskom saboru s ljudima iz pčelarstva kroz koje smo poslali kvalitetne poruke i prijedloge i na nadležno Ministarstvo – jasno mi je da moram stalno usvajati nova saznanja. Nakon Hrvatske, prijateljske Slovenije, gdje naši susjedi rade fantastičan posao s pčelama na čelu sa svojim predsjednikom vrlo sposobnim i radišnim gospodinom Boštjanom Nočom otišao sam u Beč vidjeti kako funkcionira urbano pčelarstvo u predivnoj Austriji.
Moj domaćin je bio dr.sc. Matthias Kopetzky iz austrijskog nacionalnog pčelarskog saveza. Bečani imaju vrlo zanimljiv pristup pčelarstvu gdje na mnogim krovovima sustavno i profesionalno imaju pčele koje im proizvode ne samo sjajan med, nego i daju znatan doprinos oprašivanju i bioraznolikosti. Zanimljivo je bilo slušati povijesnu crticu bečkog pčelarstva koje je još za vrijeme Marije Terezije bilo posloženo, na primjer, svaki svećenik i učitelj su morali imati pčele i baviti se pčelarstvom. Kako zanimljivo, zar ne? Dopustite mi reći, možda bi neki naši svećenici bili radosniji kada bi imali svoje pčele koje su predivna bića, a i dan bi im bio ispunjeniji. Gospodin Kopetzky me upoznavao s bečkim propisima i zakonima u Austriji o pčelarstvu. Pročitat ću posebno dio zakona koji je namjenjen urbanom pčelarstvu te ću ga predstaviti riječkom gradonačelniku Marku Filipoviću i riječkim pčelarima s kojima sam već imao sastanke po ovoj temi. Austrijanci imaju registriranih 30.000 pčelara, ali toliko mnogo koriste med da namiruju malo više od 40% potreba. I oni imaju teškoća s kineskim smećem koji je praktično kemija šećera, a nema veze niti s pčelom niti s medonosnim biljem.
U Beču je dopušteno imati pčelinjake na svom privatnom vlasništvu, pčele moraju biti udaljene od dječijeg igrališta i vrtića petnaest metara!, ali, ako imate zelenu barijeru onda samo sedam metara, inače deset metara od bilo koje nastambe, stana, kuće, trgovine… Željeznice u Austriji dopuštaju svim pčelarima besplatni prijevoz košnica gdje god ide željeznica… ovaj prijedlog ću uputiti ministru Butkoviću.
U Beču pčelari imaju sortiran potpuno ekološki med po kvartovima, tako da imaju dvadeset i tri vrste meda. Med im je tako označen, po broju i imenu kvarta. A onda naknadno plaćaju posebna istraživanja mjerodavnih tijela koji im daju certifikate o sastojku meda, odnosno, koja vrsta bilja je u tom medu. Sjajno i nevjerojatno!
Bečki pčelari proizvode posebne medonosne pripravke koje se koriste za piće, za salate, za kuhanje hrane. Svi prozvodi su vrhunski i potpuno ekološki.
Bečki pčelari su isto tako vrlo kreativni, proizvode ne samo med i medne pripravke nego i medni adventski kalendar te sudjeluju u mnogim inovativnim projektima koji pokazuju da stvaralaštvo pčelara može biti iznimno i predivno. Naučio sam puno o urbanom pčelarstvu iz ovog susreta i posjeta bečkim pčelarima te vjerujem da ću time moći pomoći i svojim Riječanima, ali i pčelarima u cijeloj Hrvatskoj koji budu htjeli ići i prema urbanom pčelarstvu.
