Skandalozno zagovaranje spalionica otpada Damira Vanđelića

24. svibnja u utorak održan je okrugli stol vrlo važne tematike: “Energetika – energijska transformacija, izazovi, perspektive i iskustva”. U dvorani Ivana Mažuranića govorili su Daria Karasalihović Sedlar sa Rudarsko-geološkog-naftnog fakulteta, Tonči Tadić sa Instituta Ruđer Bošković, Gojko Šimunović poduzetnik, Igor Grozdanić energetski ekonomist i Damir Vanđelić menadžer. Skup je otvorio Davor Bernardić.

Hrvatski socijaldemokrati rade dobre i kvalitetne tribine i ova je definitivno jedna od takvih. Posebno me se dojmio Tonči Tadić koji je detaljno izvjestio benefite nuklearne energije i predstavio je smjer praktično cijele Europe koji ide prema nuklearnoj energiji. Tadić je istaknuo da pod pritiskom silnog lobija proizvođača obnovljivih izvora energije stječe se dojam da je nuklearna energija pri zalasku što ne odgovara istini, a praktično cijela Europa ide u smjeru gradnje novih nuklearki, rekao je Tadić taksativno nabrajajući koja država koristi nuklearke i koje sve države rade nova ta postrojenja. Most se svakako zalaže da svaka kuća može sama sebi organizirati solare i da se ljudima omogući bez komplicirane papirologije obnovljivi izvori energije. Isto tako, otvoreni smo razmišljanju korištenja nuklearne energije kako već desetljećima činimo iz NE Krško. 

Zanimljivo je zagovaranje Damira Vanđelića spalionica otpada. Skandalozno je zagovarao spalionice otpada. Budući je ovdje važno bistriti situacije, doprinosim navedenome.

Naš županijski koorodinator Mosta Josip Katalinić je pripremio materijale zašto su spalionice nedopustive:

Danska danas ima 23 spalionice koje mogu spaliti 3,8 milijuna tona otpada. Kako su danci postali disciplinirani u odvajanju otpada za reciklažu, Danska više nema dovoljno vlastitog otpada za održati sve spalionice u pogonu pa je prisiljena uvoziti otpad iz Velike Britanije i Njemačke i to u količini od gotovo  milijun tona otpada godišnje. 16. lipnja 2020. godine danska vlada je sklopila međustranački sporazum kojim osigurava sektor zelenog otpada do 2030 godine. Osnovni naglasak sporazuma je da danci moraju sortirati i reciklirati više otpada, a spaljivanja mora biti znatno manje.

Danski ministar klime Dan Jørgensen je prilikom potpisivanja sporazuma izjavio “Danas uvozimo otpad s visokim udjelom plastike kako bismo iskoristili višak kapaciteta u spalionicama, što rezultira povećanjem emisije CO2. Sada pokrećemo prijeko potrebnu zelenu transformaciju sektora otpada. 

Već 15 godina pokušavaju se riješiti problemi spaljivanja otpada, ali bez uspjeha. Sada moramo prestati uvoziti plastični otpad iz inozemstva da bi napunili prazne peći i spalili ga na štetu klime. Dogovorom povećavamo recikliranje i smanjujemo spaljivanje. To će značajno utjecati na klimu. Sporazum je zapravo ekvivalentan uklanjanju 280.000 benzinskih automobila s cesta, a želio bih reći veliko hvala svim strankama koje stoje iza sporazuma „

„Sada poduzimamo veliki korak prema recikliranju više plastike, umjesto da ona završi u prirodi ili ode u dim u spalionicama emitirajući CO2. 

To je slučaj već desetljećima, ali sada imamo konkretan dogovor da moramo razdvojiti za reciklažu više vlastitog otpada. To će zahtijevati nešto od svih nas, i na taj način svi pomažemo u promjeni naše klime, prirode i okoliša. Istodobno, osigurava nova zelena radna mjesta u Danskoj“ kaže ministrica okoliša Lea Wermelin.

Problem spalionice otpada možemo podijeliti u nekoliko segmenata:

1) Ekološki aspekt – spaljivanjem prvenstveno plastike emitiraju se velike količine CO2 u zemljinu atmosferu. Pariškim sporazumom obavezali smo se smanjiti CO2, odnosno zaustaviti zagrijavanje zemlje. Kako smo vidjeli na primjeru Danske to je imperativ danas.

Spaljivanjem otpad ne nestaje već se pretvara u 1/4 otrovnog pepela kojeg treba negdje zbrinuti. To je suspektno toksični kotlovski pepeo i sigurno toksični leteći pepeo iz sustava za pročišćavanje. Austrija to vozi u Njemačke napuštene rudnike soli. Spaljivanjem je volumen smanjen ali je povećana toksičnost otpada

2) Zdravstveni aspekt – spaljivanjem otpada nastaju najotrovniji plinovi koje je ljudski rod ikad proizveo, dioksini i furani. Kako govorimo ne samo o mikro česticama nego, prema najnovijim istraživanjima , i nano česticama koje izlaze iz dimnjaka spalionica, postojeći filteri ih ne mogu zaustaviti. Imamo u svijetu brojna istraživanja koja dokazuju da ljudi koji žive u okolici spalionice imaju povećani rizik od oboljenja u odnosu na druge građane

3) Zakonodavni aspekt – Hrvatska, kao članica EU, dužna je uskladiti svoje djelovanje u skladu s Europskim direktivama. Posljednja izmjena Direktive o otpadu iz 2018. godine jasno daje do znanja da se spaljivati može samo kada ne postoje više niti jedna alternativa kojom se može kvalitetnije obraditi otpad i naglašava da otpad koji je spaljen neće ući u kvote o obaveznom odvajanju otpada za reciklažu. Grad Rijeka uporno odbija odvajati biorazgradivu komponentu otpada, iako to nalaže i Zakon o održivom gospodarenju otpadom i Uredba o gospodarenju otpadom. Odvajanjem bio otpada i adekvatnim kompostiranjem ili obradom u bio plinskom postrojenju riješilo bi se problem Marišćine ali i potreba bilo kakvog spaljivanja ostalog otpada.

4) Ekonomski aspekt – imamo trenutno mogućnost odabira jednog od dva koncepta gospodarenja otpadom. Prvi, koji gura trenutna administracija a baziran je na skupom spaljivanju otpada. I drugi, za kojeg se mi zalažemo, a baziran je na odvojenom prikupljanju biorazgradivog komunalnog otpada te posebnom obradom istog. Za izgradnju spalionice u kojoj možemo spaliti 30 000 tona otpada godišnje treba nam 30 milijuna eura kapitalne investicije i 2-3 milijuna eura za godišnje operativno održavanje. Suprotno tome, za izgradnju bioplinskog postrojenja za obradu 30 000 biorazgradivog komunalnog otpada treba nam 2,5 milijuna eura kapitalne investicije i za godišnje održavanje 0,5 milijuna eura. Dakle, trošak za naše građane je više od 10 puta manji ako odaberemo koncept bioplinskog postrojenja umjesto spalionice otpada.

5) Energetski – nema energetske isplativosti u spaljivanju otpada – najvažniji argument promotora spalionica je iskorištavanje otpada za proizvodnju energije. Tu dolazimo da apsurda. Kada bi iste elemente otpada reciklirali, energija koju bi uštedjeti u odnosu da nove sirovine izvlačimo iz prirode je veća nego energija koju dobijemo spaljivanjem. To je posljedica niske ogrjevne vrijednosti otpada te visokog sadržaja vlage i inertnih tvari.

6) Spaljivanje isključuje Recikliranje – Ovu tvrdnju je Danska i empirijski dokazala. Nakon što su Danci krenuli angažiranije odvajati otpad za reciklažu njihove spalionice su ostale bez sirovina za spaljivanje. Spaljivanje i recikliranje bore se za iste sirovine iz otpada, stoga sve što spalimo ne možemo reciklirati. U Rijeci i okolici se godišnje možemo odvojiti do 15 400 tona papira i do 8 400 tona plastike. Europska strategija kružnog gospodarstva je bazirana na recikliranju korisnih sirovina iz otpada tako da nikako ne smijemo upasti u zamku spalionice u koju nas uvlači lokalna administracija.

1 komentar
  1. Marine, a što ćemo s postojećim smećem?
    Inače, imao sam 9 prijedloga, a Vi ste kratko bili tamo i niste uopće sudjelovali u diskusiji.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Možda će ti se svidjeti