S tugom i zabrinutošću osluškivao sam vijesti oko navijačkih sukoba s policijom koji su na kraju rezultirali upotrebom vatrenog oružja od strane policije, ranjenim navijačima i ozlijeđenim policajcima. Bogu hvala, bez žrtvi. Uvijek sam isticao u svom djelovanju da ne vjerujem u nasilje kao takvo i da mi je jedino opravdano nasilje ono koje je nužno kad je u pitanju obrana vlastita života ili obrana života moje obitelji.
Alternativa teroru nije širenje straha, kako je rekao papa Franjo u novoj enciklici Fratelli tutti – i zato i ja odbijam ovo širenje straha od navijača i njihovo sotoniziranje! Odbijam generalizirati bilo koju skupinu društva pa tako i navijače i ne dao Bog staviti ih u neku teglu nepoželjnih ili ih opisivati kao nekakav društveni talog kako to mnogi rade ovih dana. Odbijam generalizirati i policiju, jer generaliziranje po sebi – nije dobro.
Navijači su bili oni koji su 1991. stali među prvima na branik Domovine. Dok je ekipa danas glasnih kritičara svega što vrijedi, devedesetih bježala iz Hrvatske bez imalo osjećaja za Domovinu, za pravdu i istinu – u to isto vrijeme cjelokupna navijačka populacija gotovo bez iznimke se je uključila u obranu Domovine. Momci su ostavili svoje djevojke, obitelji, poslove i otišli na front, a tribine su utihnule.
U ovih trideset godina samostalne Hrvatske reagirali su stotine puta u sjajnim humanitarnim akcijama, pomoći potrebitima. Armada, Torcida, BBB, Ultrasi, Kohorta, Funcuti, Tornado i Demoni iako nerijetko međusobno u rivalstvu – kada se događala opasnost – stali su jedan uz drugoga i pomagali svom narodu.
Ja kao Riječanin i navijač Rijeke dobro znam za rivalitet između Armade i Torcide i česte navijačke sukobe između ovih dviju skupina. Ipak, ovdje osjećam poziv savjesti reagirati. Navijači nisu skupina ministranata niti jazz band, ali nisu ni sadistički nasilnici koji mlate svakog na koga nalete. Ne kažem da za navijače ne smiju važiti zakoni – dapače, ali navijači su ipak posebna kategorija i treba uvažavati njihovu nesebičnu spremnost na žrtvu i pomoć osobito kad je u pitanju Hrvatska i hrvatski narod.
Treba napomenuti kako kod navijača postoji kodeks, postoje pravila i svaki navijač koji drži do sebe ponaša se u skladu s njima. U ovom sveopćem kulturološkom i medijskom feminiziranju uloge muškarca navijači su i jedni od rijetkih koji ostaju muškarci. Čini mi se da je još jedino među navijačima jasno tko je muškarac, a tko je ravnopravna žena (pozdrav Armada Girls😊).
I ova naša aktualna vlast trebala bi znati da navijači i danas kao i 90-ih predstavljaju jednu od rijetkih masovnijih društvenih skupina iz kojih će se regrutirati dragovoljci za moguće sukobe koji s obzirom na međunarodna politička događanja i nesnalaženje naše vlade u njima više i nisu tako nezamislivi.
Bilo bi im mnogo mudrije da pokušaju shvatiti ovu silnu navijačku energiju, domoljublje i ljubav prema svom gradu i svom klubu i to kanaliziraju prema dobrom. Umjesto toga, iz dostupnih informacija kao i iz svjedočanstava mladića koji su bili nazočni ovom incidentu na autocesti stječe se dojam kao da je netko namjerno potaknuo ovaj sukob navijača i policije. Torcu se zlostavljalo putem i ispred stadiona, uzimali su im se transparenti, uredno kupljene karte im nisu omogućile nesmetan ulazak na tribinu. Momke se vrijeđalo, zadirkivalo, ponižavalo.
Danas, naslovnice medija vrište i pozivaju SOU da ispita tko u Torcidi širi bunt i otpor. Meni ovaj medijski linč izgleda kao poziv sistemu da guši sve one koji se ne boje biti svoji, hrabri i jaki. Da se razumijemo, odbacujem svaku agresiju, ali me zanima koji su to policajci bili agresivni prema navijačima. Jesu li to samo pojedinci koji svoje osobne frustracije liječe tako da ponižavaju druge ili su tako upućeni od svojih pretpostavljenih? Tko su pretpostavljeni od policajaca koji su mnogo prije incidenta na autocesti ponižavali i provocirali mladiće?
Poznajem mnoge policajce, poznajem i pripadnike specijalne policije. Mnogi su mi davali osobno podršku u borbi protiv pandemijske mafije. Je li moguće da i ovdje interesne skupine žele sukobe navijača i policije? Kome odgovaraju neredi? Namjerava li netko zbog ovoga bitno ograničavati građanske slobode na javnim skupovima? Zašto se i Boyse zlostavljalo u Šibeniku? Pa cijelim putem nazad do Zagreba?
Hoće li se i na predstojećem finalu kupa između Rijeke i Hajduka provocirati sukobi? Hoće li biti sve osigurano kao kad vlasti nikako ne odgovaraju neredi primjerice za utakmica reprezentacije ili će “slučajno” ipak doći do kontakta Torcide i Armade pa će se javnost opet zgražati, a zakoni pisati? Koji meštri i redatelji sjena misle da će ovim nasiljem doći do svog cilja? Kojeg cilja?
Valja biti mudar.
I uvijek znati čitati između redaka.
Istina je najčešće baš tu.
