Inicirao sam sjednicu Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu. Skupio sam potrebne potpise kolega i pokušao, u skladu s ograničenjima naspram vladajućih, ukazati na veliki problem predmeta povijesti u priči nadolazeće reforme. Vladajući su bili korektni, ali su vodu gurali cijelo vrijeme na svoj mlin. Budući da su škare i sukno u njihovim rukama, nisam siguran što ćemo uspjeti učiniti da zaštitimo i povijest kao predmet, naše nastavnike i našu djecu. Vidjet ćemo…
Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu održao je u utorak sjednicu s temom „Reforma strukovnog obrazovanja-status nastave povijesti i drugih općeobrazovnih predmeta“. U središtu rasprave bili su modernizacija strukovnih kurikuluma u kontekstu reforme sustava strukovnog obrazovanja te položaj nastave povijesti i drugih općeobrazovnih predmeta, poput politike i gospodarstva, u strukovnom obrazovanju.
Reforma strukovnog obrazovanja je izuzetno važna i kao cilj ima povezati sadržaje struke sa ubrzanim ritmom zahtjeva svijeta rada kojem treba kvalitetna radna snaga. Međutim, učenici strukovnih škola danas čine 70 posto učeničke srednjoškolske populacije što znači da će u bliskoj budućnosti predstavljati većinu onih koji će biti nositelji ne samo ekonomskoga, društvenog, političkog i kulturnog razvitka Republike Hrvatske.
Reforma strukovnog obrazovanja je potrebna najviše u dijelu u kojem se učenici osposobljavaju i povezuju sa svijetom rada, međutim to nikako ne bi smjelo utjecati na njihovo razumijevanje sebe i svijeta koji ih okružuje. Smatramo da učenici strukovnih škola imaju pravo na cjelovito obrazovanje. To im pravo uostalom garantiraju Nacionalni okvirni kurikulum i Nacionalni kurikulum za strukovno obrazovanjeiz 2018. koji u točki 2.3 kao ciljeve navodi: „obrazuju osobe koje aktivno i odgovorno sudjeluju u zajednici o kojoj imaju izgrađenu svijest i pozitivan odnos prema očuvanju i razvoju materijalne i duhovne baštine RH te aktivno pridonose njezinu gospodarskom rastu i razvoju, koje u poslovnom okruženju promiču socijalnu pravdu i afirmativan odnos prema ranjivim skupinama, koje su sposobne i spremne pridonositi zajedničkom dobru, koje su empatične i koje solidarno djeluju u zajedničkom radu.“
NOK, Nacionalni okvirni kurikulum koji je nadređen NKS-u predviđa niz ciljeva koji se mogu ostvariti samo kroz nastavu povijesti kao što su da: „sustav odgoja i obrazovanja RH uspostavlja i dugoročno osigurava okruženje koje djeci i mladim osobama omogućuje i pruža podršku da se razviju u osobe koje u punoj mjeri ostvaruju osobne potencijale, koje temeljem razumijevanja sebe i okruženja realistično prepoznaju vlastite potencijale, koje kritički promišljaju samoga sebe i sve što ih okružuje, preispituju, uspoređuju, vrednuju i zaključuju o različitim i vlastitim mišljenjima i perspektivama uzimajući u obzir kontekst, okolnosti, osobna i društvena vrijednosna načela, imaju razvijenu svijest o važnosti demokracije.“
Neovisno o tome hoće li učenici strukovnih škola nastaviti svoje školovanje ili će se odmah uključiti u svijet rada oni su ravnopravan i većinski dio hrvatskog društva koji ima pravo na društveno-humanističko obrazovanje.
Uloga srednjeg strukovnog obrazovanja ne svodi se samo na dva spomenuta cilja:
1. uključivanje učenika u svijet rada
2. i polaganje državne mature kao što tumači predlagatelj
uloga srednjoškolskog obrazovanja je puno kompleksnija i ima dalekosežnije posljedice. Iz ponuđene tablice općeobrazovnih sadržaja u potpunosti je vidljivo da se briše društveno-humanistički aspekt u četverogodišnjem strukovnom obrazovanju i velik dio nastave povijesti. Nastava Povijesti je jedan od ključnih školskih predmeta u oblikovanju mladih ljudi, nezamjenjiv sadržaj za izgradnju demokracije, osobnog i kolektivnog identiteta. U nastavi povijesti, više nego u bilo kojem drugom školskim predmetu, prenosimo novim generacijama koje to vrijednosti naša zajednica poštuje, koje principe slijedi, na kojoj to tradiciji počiva.
Predlagatelji reforme, umjesto da zbog novih okolnosti nastalih ulaskom Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije, otvore dodatni prostor u kojem bi se novim generacijama ukazivalo na vrijednosti europskog zajedništva i tradicije, predloženom reformom značajno (od 50 do 66 posto) smanjuje satnicu i sadržaje nastavePovijesti. Držim da će ovakva marginalizacija nastave Povijesti imati nesagledivo loše posljedice za naše društvo, osobni, kolektivni i kulturni identitet.
