4.kolovoza stižem u Obrovac, tamo u poslijepodnevno vrijeme. Zovem Ivana Matića, signal šteka. Dok mi se javi – penjem se na tvrđavu. Privlači me barjak koji se vijori na vrhu. Gledam u zastavu koja stoji na tvrđavi u kojoj su bili oni koji su isto ginuli za slobodu. Osjećam težinu povijesti. Spuštam se, s Ivanom odlazim do branitelja pa smo zajedno na misi, pa na programu za poginulog pripadnika Termita.
Sjedim s legendarnim tim Termitima, pridružuju se i zapovjednici 4. gardijske. Toči se gemišt, slušam momke. Pričaju mi Termiti o legendi Domovinskog rata – Senadu Županu, momku koji je kao komando prošao rat i dao svoj život za našu slobodu na Velebitu, 4. kolovoza s nepune 23 godine. Kao punoljetni golobradi mladac je stao na branik Domovine. Slušam sve te ljude koji su toliko toga dali da bismo mi danas imali svoju Državu.
Zahvaljujem im se. I govorim im da nikada nećemo zaboraviti što su nam omogućili. Ustvari, ne znam ni što sam im sve rekao. Samo znam da sam osjećao toliku zahvalnost i svoju malenost pred tim gromadama od ljudi.
Dođu tako ti neki trenutci kada samo slušaš i osjetiš koliko si malen.
Hvala vam branitelji.
Na svemu vam hvala.
Hrvatska, ljubavi naša ❤️🇭🇷
