4.kolovoza stižem u Obrovac, tamo u poslijepodnevno vrijeme. Zovem Ivana Matića, signal šteka. Dok mi se javi – penjem se na tvrđavu. Privlači me barjak koji se vijori na vrhu. Gledam u zastavu koja stoji na tvrđavi u kojoj su bili oni koji su isto ginuli za slobodu. Osjećam težinu povijesti. Spuštam se, s Ivanom odlazim do branitelja pa smo zajedno na misi, pa na programu za poginulog pripadnika Termita.
![](https://marinmiletic.hr/wp-content/uploads/2023/08/IMG_0708-1024x768.jpeg)
Sjedim s legendarnim tim Termitima, pridružuju se i zapovjednici 4. gardijske. Toči se gemišt, slušam momke. Pričaju mi Termiti o legendi Domovinskog rata – Senadu Županu, momku koji je kao komando prošao rat i dao svoj život za našu slobodu na Velebitu, 4. kolovoza s nepune 23 godine. Kao punoljetni golobradi mladac je stao na branik Domovine. Slušam sve te ljude koji su toliko toga dali da bismo mi danas imali svoju Državu.
![](https://marinmiletic.hr/wp-content/uploads/2023/08/IMG_0706-1024x768.jpeg)
Zahvaljujem im se. I govorim im da nikada nećemo zaboraviti što su nam omogućili. Ustvari, ne znam ni što sam im sve rekao. Samo znam da sam osjećao toliku zahvalnost i svoju malenost pred tim gromadama od ljudi.
![](https://marinmiletic.hr/wp-content/uploads/2023/08/IMG_0707-1024x768.jpeg)
Dođu tako ti neki trenutci kada samo slušaš i osjetiš koliko si malen.
Hvala vam branitelji.
Na svemu vam hvala.
Hrvatska, ljubavi naša ❤️🇭🇷