PRIHODI 2016.- 116.372.051.064KN ili 15.445.218.660EUR / PRIHODI 2024.- 28.518.616.041 EUR tj skoro duplo, sa 15 milijardi na 28 milijardi. U trenutku kada se dijeli šakom i kapom, kada pouzdano znamo da odumiremo, demografski propadamo i da nam je jedan od ključnih elemenata državnosti, a to je stanovništvo ugrožen, Vlada predlaže kozmetičke promjene bez ikakve reforme i unatoč budućem povećanju broja korisnika dječjeg doplatka za obitelji s najnižim, ali i medijalnim primanjima čini malo, odnosno gotovo ništa.
Koji je cilj ovog zakona? Ako je cilj obiteljima dati veće mogućnosti za razvoj njihove djece, ako je cilj zadržati obitelji u Hrvatskoj, ako je cilj pojačati pronatalitetnu politiku, onda je ovaj prijedlog zakona zapravo propuštena prilika.
Dva su razloga:
1. Vlada jest proširila broj djece koja prima dječji doplatak, ali iznos tog povećanja je od 30-50 eura na plaću roditelja za obitelji s dvoje ili troje djece. Bez obzira imali oni plaću 800 eura ili 1300 eura. I onda je dječji doplatak na razini socijalne pomoći, a ne prava podrška razvoju djece.
2. I dalje, osobe s većom plaćom zbog poreznih olakšica imaju po 200 eura veća mjesečna primanja za svoju djecu, nego osobe s nižom plaćom. Ne zovu to dječjim doplatkom, ali na račun djece imaju poreznu olakšicu i manje im novaca država uzme. Razlika kod obitelji s npr. troje djece penje se i preko 200 eura u korist bolje plaćenih osoba, čak i s ovim novim doplatkom.
Pogledajte članak 15. Zakona o porezu na dohodak. Dok jedna obitelj prima mizeriju, druga, s većom plaćom, sjedi udobno na poreznoj olakšici od 200 i više eura. Primjera radi, roditelj dvoje djece koji sada ima plaću 800 eura u 2024 će s olakšicom za djecu i doplatkom imati 862 eur, dakle povećanje od 62 eur dok će roditelj s plaćom od 1500 eur, samo na olakšici za plaću imati dobitak od 200 eur, jeli to pravedno, ekonomično, opravdano i poticajno – mogu Vam odmah reći da nije. Nalazimo se u vremenu kada Hrvatska prolazi kroz ozbiljnu demografsku krizu, a naša Vlada, unatoč svim obećanjima i strategijama, nije uspjela postići značajan napredak u rješavanju ovog problema. Zbog ovih razloga, neće ni s ovim prijedlogom Zakona.
S druge strane, Most je predložio zakon u kojem će se ukinuti ova nepravda, maknuti nepravedne porezne olakšice na djecu koje favoriziraju bogatije obitelji tj roditelje s većim primanjima, a svako dijete će dobivati jednak, fiksan iznos. Po Mostovom prijedlogu svako dijete bi za državu vrijedilo isto, zarađivali njegovi roditelji puno ili malo. Bio bi tri puta veći od ovog što Vlada predlaže, od minimum 100 eura po djetetu. I sve ovo za isti novac koji će Vlada potrošiti za promašenu politiku. 150 milijuna eura. Kako? Oni čije plaće prelaze 2000 eura, primali bi manje nego danas, jer svakako kroz svoje plaće mogu svojoj djeci omogućiti gotovo sve. Ta razlika bi se prelila na onu djecu čiji roditelji zarađuju manje.
U konačnici, svi bi roditelji za svoju djecu primali isti novac. Sva bi djeca u ovom sustavu vrijedila jednako. I sva bi djeca dobila priliku ostvariti se u životu. Prijedlog Mosta obuhvaća povećanje doplatka s povećanjem broja djece u obitelji, čime se direktno promovira pronatalitetna politika. Predlažemo da za prvorođeno dijete doplatak iznosi 100 eura, za drugorođeno 120 eura, za trećerođeno 150 eura, a za četvrto i svako iduće rođeno dijete 180 eura. Ovo je pravedan pristup koji prepoznaje i nagrađuje obitelji koje doprinose budućnosti naše nacije. Naš prijedlog je demografski orijentiran. S većim brojem djece u obitelji, dječji doplatak značajno više raste. Naš prijedlog je jednostavniji: jednostavniji izračun jer je dječji dodatak svima isti i vrlo jasan. Naš prijedlog je socijalno prihvatljiviji: u obiteljima s nižom plaćom i u obiteljima s većim brojem djece dječji doplatak dramatično raste. Najveća pozitivna razlika između mostovog i vladinog prijedloga je na najmanjim plaćama.
Naša Vlada, umjesto da aktivno pristupa demografskoj problematici, često se oslanja na površne mjere koje ne adresiraju korijen problema. Godinama se obećavaju strategije demografske revitalizacije, no rezultati su izostali. Demografska situacija u Hrvatskoj nije samo statistički podatak – to je ozbiljan nacionalni, strateški i gospodarski problem. Podaci Državnog zavoda za statistiku za 2020. godinu pokazivali su zabrinjavajući trend s negativnim prirodnim prirastom od -21,178, što je dvostruko gore nego je bilo 2011 godine, popis 2021. je taj negativan trend na žalost samo potvrdio. Ovo je već tada bio jasan signal da smo u ‘crvenoj zoni’ i da je potrebna hitna akcija. Zašto spominjemo podatke iz 2020., zato jer je na temelju njih 2021. Vlada svečano započela postupak donošenja Strategije demografske revitalizacije koji je i danas nepostojeći i mrtvo slovo na papiru, a ovaj zakon je trebao biti samo jedan mali djelić toga.
Most ne samo da prepoznaje ovaj problem, već nudi konkretna rješenja. Naše mjere su usmjerene na zaposlene roditelje, pružajući im podršku kroz izmjene zakonskih odredbi o rodiljnim i roditeljskim potporama, kao i kroz promjene u poreznom sustavu i doplatku za djecu. Naš cilj je omogućiti roditeljima, posebno majkama, da se mogu profesionalno ostvariti, dok istovremeno pružamo podršku obiteljima kroz financijske doprinose. Da zaključim, naš pristup nije samo pitanje financijske pomoći, već strateški pristup demografskoj revitalizaciji Hrvatske. Vlada bi trebala prepoznati i prioritetizirati demografsku revitalizaciju, a ne samo površno se baviti ovim pitanjem. Budućnost Hrvatske ovisi o tome kako ćemo danas postupiti prema našim obiteljima i djeci.
