Ove godine sam dvadeseti put u Vukovaru. Šesnaest godina sam u Vukovar odlazio kao vjeroučitelj sa skupinom svojih učenika. Znao sam u Vukovar dovesti i četiri, jedne godine čak pet autobusa gimnazijalaca. Nekih trinaest godina sam organizirao i projekt Dana sjećanja na Vukovar, na poticaj pokojnog dragovoljca i mog prijatelja Valtera Lulića. S ponosom sam i ove godine bio u Vukovaru, kao otac, kao Hrvat i kao saborski zastupnik Mosta.
Petero nas zastupnika Mosta ove godine smo bili u Vukovaru. Snažno je bilo i vrlo upečatljivo. Ne sjećam se, a bio sam u Vukovaru dvadeset puta, da je ikada bilo ovoliko ljudi. Službene procjene su 150.000 Hrvata, što bi značilo da nas je bilo oko 200.000 u Vukovaru. Nevjerojatna slika domoljublja i snage zajedništva našeg naroda.
Iako su se neki nadali možda i određenim nemirima, iako su neki koristili ovaj sveti dan za vlastitu promociju, ja se uopće ne želim osvrtati na njih. Vukovar je iznad svih nas, kao što je i Hrvatska veća od svih naših stranaka – Hrvatska je naša domovina, zemlja naših pradjedova i moramo ju čuvati za sve one generacije koje dolaze poslije nas. Meni je bilo jako lijepo i zahvaljujem se svakoj Hrvatici i Hrvatu, svakom građaninu naše zemlje koji je 18. studenog došao u Vukovar odati počast vukovarskog žrtvi.
