U subotu 26.studenog Most Istre je postao snažniji za dodatnih pedesetak članova i snažnom organizacijom u Umagu. Oduševila me gorljivost, optimizam i ljubav koju sam osjetio među ovim mladim ljudima. Ima nade, itekako ima nade za Istru i za našu Hrvatsku!
Jučer sam cijelo popodne proveo u Umagu. Druženje s ljudima, razgovori, kave. Razmišljanja o svemu onome gdje jesmo i što možemo učiniti da proširimo naše krugove nade, optimizma. Na putu za Umag zove me jedan prijatelj. Zabrinuto prenosi poruku, navodno, od jednog direktora velike tvrtke za moje zdravlje. Kaže mi kako je čovjek rekao da sam pametan čovjek i da mi ne treba __ po tome kopati. Pristojno se zahvalim na savjetima i završim razgovor. A temperatura tijela mi se podigne, slikovito, na temperaturu lave. Hm. Tek sada ne puštam, na glas razmišljam. Kakvi su to ljudi koji misle da ću se uplašiti, zastati… nevjerojatno. Pa zar su im profileri tako loši da ne mogu napraviti niti jedan pošteni profil potpuno ekstrovertirane osobe kakav sam?
U Umagu – sve gordo. Snažno. Pijem kavu s mojim prijateljem dragovoljcem Domovinskog Zoranom Šalovom – bagerom terena s naše Vežice. Susrećemo Ivana Vidovića – Mostovu žilu kucavicu Istre. Neumornog radnika, čovjeka koji je prvo vrhunski odradio referendum protiv pandemijske mafije na području cijele Istre, onda je svojim optimizmom i vizijom “zarazio” stotinjak Istrijana koji su se pak odlučili učlaniti u Most. Nakon osnivanja gradske organizacije Mosta u Puli, evo nam i gradske organizacije u Umagu. Most je prije Vidovića imao par simpatizera i članova koji su se mogli izbrojati na prste jedne ruke. Sada ćemo prijeći brojku stotinu članova! Ali, svaki od ovih stotinu je živi, motivirani član. Mi koji smo prolazili na ovaj ili onaj način ulicu prepoznajemo ljude koji iskre. Kojima oči iskre. I čim sam upoznao Ivana Vidovića znao sam da je on taj. Nagovarao sam ga neko vrijeme da uđe u Most i da zajedno gradimo pošteniju i pravedniju Hrvatsku. I eto nas. Bogu hvala.
U Umagu – rapsodija mladosti. Pedesetak ljudi ušlo u stranku. Stotinjak ljudi oko nas. Vrhunski obrazovani, poduzetnici, sposobni ljudi. Prilaze mi gradski vijećnici iz drugih gradova predivne Istre, za sada kao nezavisni, razgovaramo. Govorim im o našoj viziji Hrvatske. Dok govorim ježim se, osjećam snažno Duha koji nas nosi.
Na osnivačkoj sam se prvo zahvalio braniteljima. Njih više od 6.000 je Hrvatsku išlo braniti iz Istre. A mnogi ne znaju da je odaziv na mobilizaciju bio preko 90%. Bilo je Istrijana u 119. brigadi, a posebno u 154. Otočac je branila i umaška ekipa, sjajna ekipa. Govorio sam o spinovima vladajućih, o ovim i onim strankama koji Hrvatsku svojataju, koji su Hrvatsku i naše županije pretvorili u svoje vlastite tvrtke za isisavanje novca. Kojima ništa nije sveto. Govorio sam ljudima o Mostovim svetinjama, o obitelji i slobodi za koje ćemo se snažno boriti i zalagati. Svjedočio sam im kako politika može biti autentična, hrabra i slobodna. Snažno je bilo. Kažu ljudi, jako snažno. Tako da su i neki od prisutnih zatražili ulazak u Most. Hvala svima dragi ljudi. Cijeloj ekipi se preko video poziva obratio i predsjednik Božo Petrov i Nikola Grmoja
Čestitam i izabranom Mostovom vodstvu Umaga. Blažu Alagušiću, Deanu Miliću i Saši Alibašiću. Pred Mostom Istre su dani, tjedni, mjeseci puni nade. Istrijani napokon imaju političku opciju koja nije domoljubna u svrhu punjenja vlastitih džepova niti je patriotski jaka na jeziku prema Istri samo da lakše uhljebljuje svoje krakove korupcije. Istra ima sada jasan i snažan izbor.
Idemo jako dalje. Ova ekipa je puna potencijala. Mlada, zaljubljena u Hrvatsku i u predivnu Istru. Hrabra i prkosna ❤️🇭🇷
