Kad se podvuče crta postupanja hrvatskog DORH-a i USKOK-a u aferi “Software”, tri su bitne činjenice: (a) USKOK je u predmetu “Software” u nekom trenutku prekinuo izvide za razliku od europskih tužitelja koji su saznanja smatrali dovoljnim za otvaranje istrage, (b) USKOK i DORH su propustili izvijestiti OLAF o predmetu “Software”, (c) USKOK i DORH su propustili o predmetu Software izvijestiti i Ured Europskog javnog tužitelja kad je počeo s radom u Hrvatskoj.
U moru korupcijskih afera Plenkovićevih ministara već dvije godine na osobiti način valjaju se afere njegove “miljenice” bivše ministrice Gabrijele Žalac i njezine suoptužnice Josipe Rimac. Riječ je o dvije kapitalne afere, prvoj, koja je povezana s projektom vjetroelektrane Krš-Pađene i, drugoj, koja je povezana s nabavom softwarea za upravljanje projektima iz europskih fondova. Premda se danas u obje afere poduzimaju izvidi, istrage ili se podižu optužnice, iz daljine strši različit tretman dvaju kaznenih predmeta. U prvom predmetu, slučaju vjetroelektrane Krš-Pađene, kazneni progon pokrenuo je hrvatski USKOK, a u međuvremenu su s javne scene nestala imena koja su se spominjala u vezi s tom aferom. Zdravko Marić, ministar financija koji se “četiri oka” sastajao s investitorom projekta odavno je postao bivši. Tamara Perko, šefica HBOR-a u inkriminiranom periodu, sklonjena je s funkcije, a protiv Žalac, Rimac te još sedam okrivljenika podignuta je optužnica.
S druge strane, afera “Software” razotkrivena je tek djelovanjem Ureda Europskog javnog tužitelja. Hrvatski istražitelji, DORH i USKOK, koji su raspolagali istim materijalima, nisu ih smatrali dostatnima za otvaranje istrage. Međutim, promatrajući djelovanje DORH-a i USKOK-a u aferi “Software” na vidjelo su izašle i neke nove činjenice. Prije svega, ni DORH ni USKOK nisu dostavili materijale Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) premda je to bila njihova obveza sukladno relevantnoj uredbi EU-a. Šefica USKOK-a kasnije će ustvrditi da je USKOK dostavio materijale OLAF-u nakon što je to od njih zatraženo, međutim, to ne mijenja činjenicu da je USKOK prekršio obvezu svoja saznanja dostaviti OLAF-u i ranije. No, priča tu ne staje, s obzirom da polovicom 2021. s radom u Hrvatskoj počinje Ured Europskog javnog tužitelja (EPPO). Činjenica početka rada EPPO-a u Hrvatskoj značila je obvezu svih hrvatskih tijela koja imaju saznanja ili dokumente o prijevarama ili kaznenim djelima na štetu “financijskih interesa EU-a” da ih dostave europskim tužiteljima. USKOK i DORH ni ovog puta nisu europskim tužiteljima dostavili saznanja i dokumentaciju o predmetu “Software”. Na koncu, OLAF i EPPO prikupili su sve potrebne materijale, ali tek po prijavi jednog novinara, te je otvorena istraga i u ovoj aferi.
Kad se podvuče crta postupanja hrvatskog DORH-a i USKOK-a u aferi “Software”, tri su bitne činjenice: (a) USKOK je u predmetu “Software” u nekom trenutku prekinuo izvide za razliku od europskih tužitelja koji su saznanja smatrali dovoljnim za otvaranje istrage, (b) USKOK i DORH su propustili izvijestiti OLAF o predmetu “Software”, (c) USKOK i DORH su propustili o predmetu Software izvijestiti i Ured Europskog javnog tužitelja kad je počeo s radom u Hrvatskoj.
Čak i ako je, kako kaže Glavna državna odvjetnica Hrvoj-Šipek, riječ o običnim propustima, ipak se radi o prevelikom broju propusta da bismo mogli govoriti o slučajnostima. A možda su se “slučajnosti” dogodile jer se u aferi “Software” pojavljuje A.P.!?
