U Hrvatskom saboru sam svaki dan, sudjelujem u raspravama, predlažem, pozitivno kritiziram, nudim amandmane i prijedloge zakona vladajućima. Svaki tjedan sam također na terenu s ljudima. Pokušavam koliko god mogu tu gdje jesam napraviti neko dobro za naše društvo.
Protekli tjedan je bio snažan u Hrvatskom saboru. U ime Kluba sam progovorio akvakulturi i pitao sam se zašto se pogoduje uzgajivačima tune nauštrb ostalih – što dovodi da i srdela postaje preskupa za naše građane. https://www.morski.hr/marin-miletic-pogoduje-se-uzgajivacima-tuna-gradani-si-ne-mogu-priustiti-ni-srdelu/ Moj pravni tim mi je pripremio temu rasprave na izmjene i dopune zakona o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu pa sam i tu sudjelovao u raspravama. U trećoj raspravi o državnom inspektoratu mi je glavni državni inspektor rekao javno da će do drugog čitanja uvažiti moje prijedloge na zakon koje ću opisati dolje u tekstu. Raspravljao sam i o bespravnoj gradnji u Istri https://youtube.com/watch?v=fkMQVMfVULU&si=EnSIkaIECMiOmarE
Osim svega navedenoga jedan dan sam proveo večer i u Varaždinu s lokalnom organizacijom. U četvrtak sam okupio u Saboru mnoge stručnjake na području hrane, predstavnike svih mjerodavnih institucija i naše uzgajivače: https://marinmiletic.hr/okrugli-stol-u-saboru-o-kvaliteti-hrane-u-republici-hrvatskoj/
OSVRT NA IZMJENE I DOPUNE ZAKONA O VJEŽBENICIMA U PRAVOSUDNIM TIJELIMA I PRAVOSUDNOM ISPITU – Zakon se ne mijenja značajnije, propisuju se detaljnije neke stvari vezane za pravo na pristup pravosudnom ispitu… Pravosudni ispit je dobro reguliran. Možda jedina zamjerka je što se može polagati samo u Zagrebu, a budući da je ispit složen, pismeni dio traje tri dana, a usmeni jedan dan, to kandidatima iz udaljenijih krajeva koji polažu ispit iziskuje ogromne troškove višednevnog smještaja u Zagrebu i putovanja u Zagreb, a i ispit je skup-2.555 kn. Bilo bi dobro da se može polagati i u drugim gradovima (npr Split, Rijeka, Osijek). Jako je sporna odredba kojom predlagatelj ostavlja Pravosudnoj akademiji da sama podzakonskim aktom (PRAVILNIK UPRAVNOG VIJEĆA PRAVOSUDNE AKADEMIJE) donese pravila o programu i načinu pohađanja stručnog usavršavanja te metodologiju ocjenjivanja i utvrđivanja završne ocjene. (članak 7. izmjena) NISU PROPISALI NIŠTA O STRUČNOM USAVRŠAVANJU! NEMAJU UOPĆE IDEJE KAKO! Nejasno je kako će Pravosudna akademija sama osmisliti čitav koncept, kada se i dosada nije iskazala sa osposobljavanjem pravosudnih dužnosnika. Najbolji prikaz bizarnosti cijelog ovog sustava je da trenutno jedna skupina sudskih savjetnika, a koja je trebala lani u rujnu krenuti u Državnu školu za pravosudne dužnosnike pri Pravosudnoj akademiji nije krenula sa usavršavanjem jer Ministarstvo pravosuđa kasni sa prijedlogom ovog zakona, a kasni i sa izradom Metodologije za ocjenjivanje rada sudskih savjetnika i državnoodvjetničkih savjetnika pri imenovanju (trebali su donijeti Metodologiju do 10.2.2023.) Apsurdno je to da cijela jedna generacija čeka da se Ministar dosjeti što i kako, jer oni ne mogu krenuti sa usavršavanjem za suca ni da žele! Valja istaknuti da su plaće sudskih savjetnika manje od prosječne mjesečne neto plaće zaposlenima u pravnim osobama u RH (7.900 KN), situacija je još poraznija ako ih usporedimo s prosječnim plaćama osoba sa visokom stručnom spremom (zadnji podaci 9000 kn), da ne spominjemo trenutnu situaciju, inflacija… Držim da je važno povećanje koeficjenta plaća za sve sudske i državno odvjetničke savjetnike jer uskoro nećemo uopće imati tih kadrova u sustavu.
ISTRU su pregazili – a sada bi docirali o bespravnoj gradnji, pa tko je tu lud? Glavnom državnom inspektoru sam približio problem bespravne gradnje u Istri! Za donošenje bilo kakve kaznene regulative glede bespravnog građenja nužno bi bilo da se ona primjenjuje retroaktivno i da se njome obuhvate i graditelji, ali i organizatori tako široke i sveprisutne pojave, jer ona nije nastala ad hoc, ona nije stvar pojedinaca, nego je stvar promišljene politike i minuciozne organizacije. To je naročito slučaj baš u Istri. Točno se znalo gdje se gradi, tko gradi, da se ništa ne poduzima glede ilegalne gradnje, da će ilegalnim zgradama biti omogućen pristup svim komunalijama unatoč flagrantnim nezakonitostima i da će se čak izgraditi i planirati komunalna infrastruktura i sve drugo. Lokalna politička vlast to je ne samo tolerirala, nego i organizirala očekujući kakav novi val legalizacije u nekim za nju povoljnim političkom konstelacijama. Ovo posljednje nije ni tajna. Jer bez suradnje lokalne vlasti to je nemoguće, pogotovo u Istri gdje su jedinice lokalne samouprave tako omalene da svi ne samo da poznaju sve, nego poznaju i to što rade, pa čak i njihovu intimu. I onda se odjednom pojavljuje tvrdnja da nitko ništa nije znao. Upravo je Istra najbolji primjer toga. Zapitamo li se gdje su u Istri područja s najvećim obujmom i najdestruktivnijom ilegalnom gradnjom, sve odreda je riječ o općinama i gradovima u kojima je IDS do unazad dvije godine imao ili još uvijek drži lokalnu vlast (Pula i njezina okolica, Vodnjan, južno područje Labinštine, Rovinj, Poreč i Novigrad). Kako to da divlja gradnja u Istri nije nicala u neIDS-ovim gradovima i općinama?! Kako primjerice nije nastala Balama, kako nije izniknula u Motovunu u posljednje desetljeće, ili Svetom Petru u Šumi. Kako su se Bale uspjele održati okružene Vodnjanom i Rovinjom gdje je ilegalna gradnja gotovo pa svakodnevica i cvate do neslućenih razmjera?! Kako je to moguće da na desetak kilometara imamo potpuno različite situacije. Odgovor je u Istri samo jedan – IDS. U Balama, nota bene, IDS nije na vlasti. Pokazuje se snažna i direktna korelacija: gdje god je IDS bio duže na vlasti i što je ta lokalna vlast bila stabilnija kroz duže vrijeme, ilegalna je gradnja više uzela maha. Postavljam i pitanje – Kada je i gdje krenuo val razotkrivanja ilegalne gradnje?! Odgovor je, unazad dvije godine kada je IDS teško poražen na lokalnim izborima, i to najprije baš u lokalnim jedinicama gdje je IDS izgubio vlast. Na prvome mjestu do izražaja je došla ilegalna gradnja u jednoj od najjačih IDS-ovih utvrda – Vodnjanu, i čitavom potezu Vodnjanštine prema Brijunima. Pravo je pitanje zašto se to baš tu počelo razotkrivati (nakon što je vlast u Vodnjanu preuzela nezavisna opcija)? IDS dobro zna da se kaznena regulativa primjenjuje od trenutka donošenja na buduće situacije pa je čitava ova IDS-ova inicijativa zapravo jedna travestija koju samo možemo promatrati pod snažnim dojmom njezine nadrealnosti i samootkrivanja. Ilegalna je gradnja nepovratno ruinirala najljepše dijelove Istre, ona je uništila prostor koji je nepovratni resurs, i sada IDS predlaže regulativu koja bi djelovala samo za ubuduće. Baš se u tome nazire kvarna i neiskrena namjera, i zapravo pravi cilj takva prijedloga – legalizacija postojećega stanja. U tom smislu IDS s razlogom zazire od države, jer država je ipak impersonalna (ili to može biti ako trenutno i nije), i snažno naglašava da se sve treba rješavati u lokalnim okvirima. U lokalnim okvirima, posebno u Istri, gdje su lokalne jedinice vrlo male, moguć je lokalni mutež, ucjene, dealovi, dok država koja ipak kudikamo objektivnija na tako nešto ne obraća pažnju.https://youtube.com/watch?v=fkMQVMfVULU&si=EnSIkaIECMiOmarE
Rasprava o državnom inspektoratu – nekoliko prijedloga su mi usvojeni! Ove izmjene i dopune predstavljaju čisto tehničku doradu. Ta tehnička dorada je obavljena dosta dobro. I tu nema nekih većih primjedbi. Eventualno dvije, tri izmjene i dopune. Kod propisanih uvjeta (stručne spreme) za pojedine inspekcije nema previše logike. Npr. članak 33. izmjena zakona koji se odnosi na članak 49. gdje su propisani uvjeti za građevinskog i višeg građevinskog inspektora navedeno je da to mogu obavljati samo oni sa završenim studijem tehničkih znanosti – polja građevinarstvo, urbanizam, arhitektura i geotehnika. Navodno nema dovoljno građevinskih inspektora (osobito za kontrolu bespravne gradnje uz Jadran) pa se postavlja pitanje kako ih dobiti jer inženjeri građevine, urbanizma ili arhitekture će radije odabrati posao u struci nego biti građevinski inspektori. Radi se o vrlo neugodnom poslu kada se mora između ostalog, izricati mjera uklanjanja građevine. Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu postoji diplomski studij krajobrazne arhitekture, a postoji i Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata https://www.agr.unizg.hr/hr/453/Profesija+krajobrazni+arhitekt . Predložem da se krajobrazni arhitekti također stave kao oni koji zadovoljavaju uvjete za građevinskog inspektora.
Članak 21. izmjena koji se odnosi na članak 35. – uvjeti za sanitarnog inspektora. Neke stvari nisu logične. Konkretno, mogu biti stručnjaci s područja biomedicine i zdravstva – medicina, sanitarno inženjerstvo, farmacija (medicinska biokemija), ali ne može veterinarska medicina. To nema nikakve logike. Tim više što sanitarni inspektori mogu biti i npr. agronomi, diplomirani inženjeri strojarstva, kemijski inženjeri, fizičari, biolozi. To su nekakve tehničke dopune. Pravo je pitanje načina postupanja inspektora. Gospodarstvenici, osobito mali (obrtnici, j.d.o.o.) se žale na previše inspekcijske presije – previše česti nadzori, pretjerano kažnjavanje. Nitko nije protiv toga da bude red, ali je činjenica da je sve već toliko normirano da gospodarstvenici, osobito mali, ne stignu pratiti stalne zakonske izmjene. Propisi su postali toliko brojni, komplicirani, stalne izmjene i dopune da vjerojatno niti inspektori ne stignu sve pratiti, a kamoli gospodarstvenici (mali). Državni inspektorat bi morao imati malo fleksibilniji pristup u smislu da se ne kažnjava odmah nego prvenstveno upozorava. Istina je da gospodarstvenici u razvijenijim državama članicama EU nemaju takvu inspekcijsku presiju niti što se tiče učestalosti nadzora niti primjene propisa.
Glavni državni inspektor se složio sa prijedlozima i rekao je javno u Sabornici da će ih uvažiti.
