“Narod bez pouzdanih vijesti jest, prije ili kasnije, narod bez temelja slobode.” Harold Joseph Laski. Sva sreća pa danas postoje društvene mreže gdje građani mogu dobiti istinite informacije. Mnogi mediji su ovdje odavna izgubili bitku čestitosti. Mediji su kreatori javnog mijenja. A trebali su biti prenositelji istinite informacije. S istinom previše puta imaju veze koliko ja imam s navodnjavanjem uzbekistanske visoravni.
“Narod bez pouzdanih vijesti jest, prije ili kasnije, narod bez temelja slobode.” Harold Joseph Laski. Sva sreća pa danas postoje društvene mreže gdje građani mogu dobiti istinite informacije. Mnogi mediji su ovdje odavna izgubili bitku čestitosti. Mediji su kreatori javnog mijenja. A trebali su biti prenositelji istinite informacije. S istinom previše puta imaju veze koliko ja imam s navodnjavanjem uzbekistanske visoravni. Ako vas mediji dižu, pišu o vama hvalospjeve – gotovo je sigurno da niste oni koji stoje na braniku istine. Narod ovo većinom zna, zato medijima više nitko ništa ne vjeruje. U službi su, mnogi, bogova novca, raznih interesnih skupina i najmanje ih zanima dobro. Fejk news mediji od kurvi rade svetice, od svetica nedolične žene. Mediji od prosječnih ljudi koji jedva faks završe rade premijerske kandidate iako ovi – da nema mašinerije koja ih diže – bi eventualno mogli voditi mjesni odbor. Moćne skupine nove političke opcije koje su toliko puta umjetno stvorene u našem društvu samo s ciljem da sačuvaju HDZ pumpaju svaki mjesec koliko treba. Moć medija je velika. Unište ljudima karijere i živote bez da trepnu. Kako generaliziranje nije dobro, a istine radi, moram napisati: imamo mi danas još nešto novinara koji se herojski bore slijediti svoje srce i vlastitu savjest, daj Bog da izdrže.
FEJK NEWS – Slučaj Zambija nam je pokazao koja je moć medija u sprezi s političkim polugama sjena HDZ-a i Možemo. Meni sada neke interesne skupine pokušavaju utrpati mržnju, što je odvratno i potpuno demonski budući da svatko tko god je sa mnom popio jednu kavu u životu zna kakvo je moje srce. Nije baš savršeno, ali mrzio nikada nikoga nisam. Čak sam daleko od netrpeljivosti. Za razliku od nekih fejkera jakih na jeziku, a koji su tolerantni samo prema onima koji misle kao i oni sami. Ja sam više od dvadeset godina radio na edukaciji djece i poboljšanju međuljudskih odnosa. Desetak godina sam spajao djecu islamske, pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti iz drugih država, organizirao im mnoštvo besplatnih programa, pomagao domskoj djeci. Odlazio u kampove sirotinje migranata po Bosni. Surađivao s najrazličitijim ljudima. Šesnaest godina sam učenicima bio razrednik, odgajatelj. I ne mogu dopustiti časti radi da neka agresivna ostrašćena woke skupina Možemo baca blato po meni, jer im se može. Svoj obraz nisam našao na cesti da drugi po njemu gaze, a čistim ću ga sačuvati bez obzira kroz koju kaljužu se kretao. Meni osobno je svaki život vrijedan i poseban. I uvijek sam isticao važnost života od začeća do naravne smrti. Nikada nisam poput Možemo skupine parazitirao na pojedinim životima i njihovim nesrećama. Stao sam u obranu svakog čovjeka i njegove slobode od prvog dana plandemije. Ovi su agitirali na drugoj strani. Borim se protiv nepravde i to ću raditi dokle god me narod bude htio u politici.
ZABORAVLJIVI FEJK NEWS – evo im podsjetnik 1️⃣ Citiram: “2016. kada je bio predsjednik Joseph Kabila vidio je da su mnoga djeca posvojena iz Konga u jako lošem stanju u inozemstvu, da su mnoga bila zlostavljana, neka su iako posvojena – žrtve trgovine djecom. To ga je jako pogodilo i odlučio je stati na kraj usvajanju djece iz Konga. Suspendirani su čak i svi zahtjevi koji su bili u tijeku. Taj zakon je i dalje na snazi… … Postoje Kongoanci koji sudjeluju i organiziraju kriminalne radnje. Žene i parovi iz Konga se time bave. U tijeku je proces protiv para koji je oteo dijete svom rođaku i prodao ga. Tada smo shvatili da u Kongu postoji mreža putem kojom se oduzimaju djeca i njima se trguje. Dio te mreže su odvjetnici, carinici, ljudi u kongoanskim institucijama. Čuo sam za hrvatski slučaj, radi se o sumnjivim odvjetnicima povezanima s mafijaškom mrežom. To su lažni odvjetnici. U tim mrežama su ljudi opsjednuti novcem. Imaju ga dovoljno da nagovore sustav da im da ono što im treba…” – govori za NovuTv Joseph Gode Kayembe, predsjednik upravnog odbora Lige za zaštitu prava djece i učenika na području Afrike. 2️⃣ 16. siječnja na HRT-u Saša Ričković, afrikanist otvoreno priča kako su preko MAFIJE nabavljali krivotvorene dokumente za djecu Konga. “Moj uvjet je bio da dijete ima kongoansku putovnicu jer gospodin koji je posvojio dijete je došao s hrvatskom putovnicom. Jadan, nadobudan, rekao je da je to službeni dokument. Vidiš fotografiju crnog djeteta, putovnica još bianco, neispisana, osim podataka. Ja sam mu rekao da moramo imati kongoansku putovnicu za dijete”, dodaje. Taj čovjek je otisao u Kinshasu i u dva dana je donio kongoansku putovnicu i mi smo se s tim pojavili na aerodromu i izvukli dijete”, priča Ričković. “Ja držim da su po istoj liniji ovi ljudi dobili svoju djecu. Taj Crni Vitez, mafijaš silni, koji trguje djecom, on je zaradio silnu lovu na tome.” 3️⃣ Dvoje parova koji su posvojitelji NISU u registru parova za posvajanje Republike Hrvatske i time ne ispunjavaju OSNOVNI uvjet posvajanja djece 4️⃣ Ravnatelj kongoanskog doma je i dalje u bijegu od vlasti i interpola od izbijanja afere. Zašto bježi netko tko je čiste savjesti od ikoga? 5️⃣ U tijeku afere udruga Marijina farma iz Rijeke koja je surađivala s ravnateljem doma Kabongom koji je i dalje u bijegu, ili je negdje zakopan, čija šefica je bila Marija Ivaniš, naprasno zatvorena. Simtomatično.
Kako god ovo sve bilo, činjenica je da se na ovim građanima sve prelomilo. Zašto ne bismo sada cijeli hrvatski sustav unaprijedili da našu i drugu djecu sačuvamo od svega od čega ih treba sačuvati? Vidjeli smo mnoge rupe i nelogičnosti, zašto ih sada ne bismo pokrpali i poboljšali cijeli proces? Uvijek sam nastupao i uvijek ću ići s pozicije prava djece kao najranjivije skupine u društvu. Sve one koju na bilo koji način mogu pokušati zaštititi neovisno o njihovoj naciji ili vjeri. Ono što se nadam da će ubuduće svi dokumenti morati proći nadovjeru kroz diplomatsko konzularnu mrežu, a svi posvojitelji proći proces upisa u registar posvojitelja kako bi se vidjelo jesu li podobni. Nadam se da će se poštovati i članak 43 zakona o međunarodnom privatnom pravu, jer žalosti da sudovi do sada nisu postupali sukladno tome.
Trgovina djecom nažalost postoji. U najrazvijenijim državama Europe i svijeta je zabilježena. I ne smijemo oči zatvarati pred nepravdom gdje god se ona pojavila i koliko god moćne bile sjene koje ju guraju pod tepih.
(NAPOMENA: fotografije u tekstu, na vrhu objave i istaknuto u tekstu NEMAJU nikakve veze s materijom koju obrađujem)
6 komentara
I ja sam primijetio da kad mediji masovno jednostrano i strastveno brane jednu poziciju da je istina najvjerojatnije dijametralno suprotna.
Da je ovdje bila riječ o običnim nepoznatim ljudima pitanje je bili se toliko i država i mediji toliko grčevito borili za tih osmero ljudi. Nešto se odvijalo u pozadini. Nešto što nije smjelo doći na svijetlo dana. Pod bilo koju cijenu. Činjenica da se i Američka ambasada uključila u ovaj slučaj govori da je ovo puno važnije od samo posvojenja djece i četiri para.
Marin Nepismeni završio ništoslovni fakultet, jedini fakultet koji se isključivo upusuje preko veze, a tako se dobija i posao punjenja dječjih glava ispraznim ali opasnim besmislicama, te kad bocke postadoše nezanimljive, naš je Marin pronašao novu temu za lupetanje i prikupljanje glasova priglupih i suludih poluljudi, koji milošću zakonodavca imaju pravo glasa.
Nije jadan primjetio da je temu pravomoćno zaključio nadležni sud, te uhvatio mlatiti već napola trulu lešinu, kako to već lešinari rade, otkrivajući jezivu raskoš svoje ograničenosti, kakve bi se svatko pametan postidio, dakle ne i on.
Zato kao neizlječivi empat, predlažem Marinu življu i aktualniju temu, iz njegovog vlastitog resora: kako Crkva logistički osigurava pedofilima uspješan ulov i izbjegavanje kazni za najgnjusnije zločine protiv najranjivijih.
Sretno Marine u raskrinkavanju i raspetljavanju ove mreže, u koju se još uvijek masovno hvataju hrvatska djeca; povrh svega, mrežu koju, slijedom bizarnih Ugovora, financiraju svi hrvatski građani, pa i sami roditelji, rodbina i prijatelji žrtava.
slučaj Zambija je, kako se sami hvale, nnajveći uspjeh naše diplomacije; ne zambijskog ili hrvatskog pravosuđa! Ako nakon ove afere prestanu masovna posvajanja i Konga, znači da su dosadašnja posvajanja bila obična trgovina djecom,
Bravo Miletiću!
slučaj Zambija je, kako se sami hvale, nnajveći uspjeh naše diplomacije; ne zambijskog ili hrvatskog pravosuđa! Ako nakon ove afere prestanu masovna posvajanja i Konga, znači da su dosadašnja posvajanja bila obična trgovina djecom,
Bravo Miletiću!
Gospodine Miletic, BRAVO!
U potpunosti podržavam stav . Ovakvo bahato vrijeđanje naše pameti i pokazivanje mišića od strane vladajućih krugova je sramotno za Hrvatsku.
I mala napomena uz podnaslov Fejk news bi trebalo biti ili Fake news ili kako Srbi pojednostave Fejk njuz, što nije u duhu hrvatskog jezika. Ovako smo jedan anglizam prihvatili a drugi navodimo u originalu.