Održao sam konferenciju za medije u Hrvatskom saboru, ukazao sam na nezahvalnu situaciju i probleme koje s uvoznim lobijem i patvorinama imaju hrvatski pčelari i ponudio sam rješenje kako poboljšati poziciju hrvatskih pčelara bez kojih pčele nemaju budućnosti, a bez pčela nemamo hrane, nemamo ništa. Pčele su izrazito važne za bioraznolikost i cijeli eko sustav, moramo dati ovdje svoj jači angažman tamo gdje jesmo da sačuvamo pčelarstvo u Hrvatskoj.
Kao sve važne stvari u ovoj državi, tek s aferom nešto dođe u fokus. Govorio sam u Saboru o problemu peradarstva, a ti problemi su došli na red tek kada se masovno krenulo uništavati kokice. Organizirao sam okrugle stolove o važnosti stočarstva, a u fokus javnosti je tema hrane došla s Afričkom svinjskom kugom i uništenjem svinja. O pčelama sam govorio mnogo puta, imao dva okrugla stola, po prvi put u Hrvatski sabor doveo više od 140 pčelara, po prvi put sam uveo kroz apisarij žive pčele u Sabor, imao izložbu naših pčelara. I ne bih želio da i ova tema dođe u fokus javnosti – o važnosti naših pčelara – kada bez pčelara bez ostanemo.
Pčele oprašuju više od 70% svog bilja koje nas okružuje, i prevažne su za eko sustav i bioraznolikost. Pčele same, radi nametnika, tamo od kraja 80-tih ne mogu preživjeti u okolišu bez pčelara. A ako dopustimo da se unište naši pčelari, onda nemamo pčela i nemamo hrane. Moramo javnosti osvijestiti ovaj problem. Drugo, pčelari su sve stariji, bore se protiv uvoznog lobija, imaju nedovoljnu brigu Države i ako ovdje ne učinimo velike pomake, neće biti dobro.
Nered na tržištu, uvozni lobij kojima se dopušta da se uvozi nešto što nije vidjelo ni pčele ni šume – pčelarima ne da disati. Guranje uvoznog lobija, puštanje suludih cijena patvorina pod nazivom med u trgovinama ne smijemo gledati samo kroz sliku novca. Da pojednostavim: ako dopustimo uništavanje hrvatskih pčelara, nemamo više pčela. Ako nemamo pčela, nemamo oprašivača, bioraznolikost nam umire. Ako nema oprašivača, nema hrane. Imati snažne hrvatske pčelare mora biti od nacionalne strategije za Državu, jer o pčelarima i pčelama u doslovnom smislu ovisi i cijeli eko sustav, ovisi i proizvodnja naše hrane.
U trgovačkim centrima se prodaje teglica meda od 900 grama po cijeni od 2,97 eura. U tu cijenu imate uračunat PDV, pakiranje, cijenu teglice, naljepnice, poklopca. To je ludilo. A naši pčelari pravi med ne mogu prodavati ispod 8 eura u kopnenoj Hrvatskoj ili 11 eura na priobalju. Tu pčelari imaju puno zahtjevnije procese, seljenje pčela, manje je bilja i ostalo… Država NE može dopustiti ovakve cijene proizvoda koji se prodaje pod imenom meda s takvim rušenjem cijena. Kineskom smeću, kao i ostalim patvorinama treba zadržati PDV 25%, a hrvatskim pčelarima PDV na med spustiti na 3%. To je jedan od načina kojim možemo doprinijeti borbi protiv uvoznog lobija i da sačuvamo naše pčelarstvo i posljedično zdravlje građana i bioraznolikost u Hrvatskoj. Jer bez hrvatskih pčelara nema pčela, a bez pčela nema oprašivača. A bez oprašivača nema – hrane, kako sam na početku naveo.
Ako Država dopušta ovakve cijene uvoznog meda onda time ne samo pogoduje uvoznim lobijima i izvlači novac iz Hrvatske vani, nego i stavlja u nepovoljan položaj naše pčelare koji moraju držati cijenu da posluju uopće na rubu isplativosti, a kupci stječu dojam da naši pčelari s pravim i kvalitetnim medom bezrazložno drže tako “visoke” cijene. Država mora u fokus staviti naše pčelare i učiniti sve što može da sačuva pčelarstvo u Hrvatskoj.
