Previše je jama koje i danas u 2024. skrivaju istinu. Istinu o svirepim zločinima komunizma.
ZATRPANE JAME KOJE SKRIVAJU ISTINU
Razmišljam o svim onima koji nemaju svoj grob. I dan danas njihove obitelji, rodbina ne zna gdje su im kosti. Nemaju mjesto gdje mogu doći katkada pustiti cvijeće i zapaliti svijeću. Žalosti jako ta nepravda koja vapi u nebo. 1792 osobe iz Domovinskog rata i danas vodimo kao – nestale. Iako su među nama danas oni koji znaju gdje su odvedeni i ubijeni ti naši Hrvati… ne žele odati skrivanu tajnu o tim našim ljudima.
Ovih dana imate na HRT-u dokumentarac PARTIJA. Slovenski, srpski, hrvatski i drugi znanstvenici, povjesničari svjedoče dokumentima partije koliki su zlikovci to bili. Svirepi do granica neshvatljivih ljudskom umu, koje barem donekle u sebi ima – ljudskosti.
Kakva je to vlast koja toliko godina nakon otkrića nekoliko tisuća ubijenih Hrvata, žene i djece 1945. -pobacanih u rudarsku jamu kod Laškog znanu kao Huda jama – po tom pitanju praktično ne čini – ništa. Koliko je moćna UDBA i duboka država koja i danas još udara našom malom Hrvatskom da se ne iskopaju kosti ubijenih bez ijednog suđenja, bez prava na obranu i da se kosti našeg naroda analiziraju i vrate u svoju zemlju da im napravimo dostojanstven grob. Koliko tisuća je ubijenih civila u logorima koje je komunistička svirepa partija ugasila tek nekoliko godina nakon 1945., kada su proveli do kraja svoje egzekucije i ubijanja gotovo svakog Hrvata koji je znao da takva tiranska komunistička Jugoslavija nije i ne može biti njegova sanjana slobodna Hrvatska?
Mi smo jasno i nebrojeno puta osudili nacizam, fašizam i nema tu sporno ništa u osudi zlikovaca. Ali, komunizam je strašno zlo, svirep podjednako, ako ne i svirepiji čije ideje nažalost i dalje žive u glavama pogubljene ekipe. U pumpanju preko svake mjere broja jadnih i stradalih ljudi i u NDH, u smislenoj propagandi o zločinačkom DNK našeg naroda, u svemu onome što bi trebalo nas Hrvate držati na koljenima malene i uplašene. E, pa dosta je toga!
Jučer kasno navečer sam hodao sa svojom obitelji Mirogojem. Tražio sam mjesto na kojem onako, simbolično se može zapaliti svijeća žrtvama komunističkog progona koji su kroz partizanski pokret pobili na tisuće i tisuće ljudi, a onda su – skrivajući svoj zločin – bacali tijela u jame.
Kako svjedoči povjesničar na ljubljanskom Filozofskom fakultetu Mitja Ferenc, član slovenske državne Komisije za rješavanje pitanja skrivenih grobova: “Kada smo 2008. ušli u Hudu jamu, do žrtava nam je trebalo osam mjeseci, morali smo probiti 11 zidanih barikada i iznijeti 400 kubičnih metara građevinskog materijala”. Tako su to radili komunisti. Pobili tisuće ljudi bez suđenja i prava na obranu. Potom ih pobacali u rudarske jame. Pa zidali zidove, radili barijere – samo da sakriju njihove zločine.
Sanjam Hrvatsku koja će se itekako pobrinuti da vrati svaku hrvatsku kost koja je zatrpana gdje god ona bila, identificira ju, ma koliko god to koštalo – i vrati svaku kost ubijenog Hrvata u našu zemlju. Jer, svaka, baš svaka žrtva zaslužuje imati svoj grob. A hrvatski narod zaslužuje pravu istinu o svojoj povijesti.
