Na mojoj prvoj konferenciji za medije u novim prostorima Hrvatskog sabora govorio sam o digitalnom autizmu, velikom problemu kod djece, ove godine preko 4.000 vrtićara nije moglo upisati prvi razred jer su potpuno nespremni radi pretjeranog i preranog korištenja – mobitela. Ponudio sam i konkretna rješenja.
Ovo je apel roditeljima da si posvijeste problem, prijedlog Ministarstvu konkretnog riješenja. Na tisuće djece u Hrvatskoj ima problema motorikom, govorom, emocionalna nezrelost, teškoće u razvoju, radi prekomjerenog korištenja mobitela i laptopa. Digitalni autizam, poznat u terminu “ekranizam” je sve češći problem naše djece. Roditeljima je puno lakše gurnuti djetetu mobitel u ruke da se dijete zabavlja i umiri nego li da se sam posveti svom djetetu. Prvo nacionalno istraživanje o predškolskoj djeci pred malim ekranima u Hrvatskoj proveli su Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba i Hrabri telefon, a rezultati su poražavajući: 79% djece mlađe od dvije godine već koristi mobitele. Gotovo 60% roditelja djeci pažnju zaokupe dajući im u ruke – mobitele da se igraju.
Rješenje ministra na problem je povećanje obveznog broja sati predškole koja je sada 250 sati na 700, 750 sati sa već sada jako potkapacitiranim kadrom. Odgajatelja nema. Odgajatelji daju otkaze. Odgajatelji odlaze iz struke. Upisuju druge fakultete. Uvjeti su sve lošiji. U vrtićima rade nestručne zamjene, od ekonoma do profesora engleskog, likovnog. U privatnim vrtićima se zna dogoditi da ulete kozmetičari kao zamjene… Sustav je u kolapsu… to neće riješiti ovaj problem koji se događa i koji će sve više rasti.
Radna skupina Ministarstva koja donosi rješenje je na 1.000 stranica objavila novi kurikulum i u potpunosti je zanemarila znanstvene argumente i vrtićara, više od 3.000 potpisa ljudi iznutra… to su savjetnici koji su pisali knjige po kojima su odgajatelji učili, među tim potpisnicima su profesori s fakulteta… Ministarstvo se potpuno oglušilo na to. Nema uopće istraživanja potreba u sustavu ranog predškolskog obrazovanja, nema nikakve potvrdne prakse za ovo što su ljudi Ministarstva pripremili. I to će biti samo gore.
Rješenje je poboljšati uvjete struke, odgajatelja u vrtiću. Ono što je po zakonu, odgajatelji bi trebali imati izjednačene plaće s učiteljima u osnovnoj školi, odnosno s učiteljima razredne nastave, ali to osnivači iskorištavaju, koriste rupe u zakonu i u mnogim gradovima to nije ispoštivano i zato odgajatelji ne mogu imati plaću puno veću od 1000 eura. To je velika sramota. Koliko košta ulaganje u našu djecu? U znanje i zdravlje naše djece? Pa ne mogu sve odgojiteljice ići raditi u Sinj kod Mira Bulja?
Prijedlog:
- Raditi obvezne radionice za roditelje. Uložiti novce u izradu plana i programa obveznih radionica za djecu predškolske dobi, koje bi bile obvezne za roditelje. Roditelji nisu informirani o ekranizmu, posljedicama ekranizma, djeca nemaju razvijenu grafomotoriku, ne znaju držati olovku u ruci, ne znaju iskopirati najosnovniji cvjetić sa šest godina. Roditelji tu imaju najveću odgovornost, mnogi griješe iz neznanja, ali zato treba roditelje educirati. Raditi intezivne radionice. To bi bilo korjenito rješenje.
- Višak učitelja koji ne mogu pronaći posao u osnovnoj školi pa ih se trpa u vrtiće se može riješiti da ih se zaposli u ranim razredima OŠ kao dodatna potpora učiteljima koji imaju već razrede od 25 do 30 djece da ih se upregne za dodatan rad s djecom. Novac imamo. Djeci treba omogućiti pravilan razvoj, igre, djetinjstvo. I ne treba dijete gurati u školski sustav prerano. Struka se bori vani u EU protiv toga, a mi što? Idemo u sustav slanja djece čim ranije u školu? Pogrešno.
- Financiranje plaća odgojiteljicama u vrtićima od strane centralnog državnog proračuna na način kako je to propisano i za plaće učitelja i profesora u osnovnim i srednjim školama. Ovime bi se osigurali jednaki uvjeti za sve odgojitelje u Hrvatskoj, pokazali bi pravednost u raspolaganju proračunskim sredstvima i dostojanstvo odgojiteljske struke, ali i na mogućnost jednakog pristupa vrtićima i u manje razvijenim sredinama, a samim time i poticaj za demografsku obnovu. Tromi sustav pogrešno postavljen u kojem učitelji i odgajatelji grozničavo skupljaju bodove za napredovanjem kako bi dobili povećanje plaće i omogućili si normalniji život, nije ono što želimo. Mi želimo motivirane učitelje, sretne učitelje i odgajatelje. Ne puke činovnike i skupljače bodova. Ulaganje u djecu nema cijenu. Ovo su glavne misli koje sam danas prenio medijima kako bi tako oni prenijeli to – javnosti, roditeljima i nadležnima.
1 komentar
Nije rješenje samo u podizanju plaća odgojiteljima, već i u poboljšanju drugih uvjeta njihova rada kao što je n.pr. povećan broj odgojitelja u odgojnim skupinama, što više boravka djece na otvorenom, praktičnih vanjskih aktivnosti poput rada u vrtu, izlazaka i šetnju… Svega toga jako nedostaje u tom sustavu.
2. Što se edukacije roditelja tiče, to svakako treba poticati i zakonski propisati, kao i općenito potpomaganje obitelji kroz promjene u Zakonu o radu, te obaveznih tečajeva/radionica za roditelje i supružnike na temu obiteljskih odnosa i odgoja.