Da nam bude bolje


Pronađimo snage u sebi, da u ovom mjesecu ipak iz naših srca izlazi malo više ljubavi i dobrote za sve one koji su s razlogom stavljeni u naše živote. Ako to uspijemo, bit će nam svima mnogo bolje
Katolici danas slave blagdan Krista Kralja. Evanđelje je vrlo zanimljivo. Taj naš Kralj o svom drugom dolasku poistovjećuje se s onima na marginama društva. Isus sebe stavlja u dimenziju svih onih gladnih, žednih, bolesnih, utamničenih, izbjeglica… mi se danas, ustvari, trebamo pitati prepoznajemo li Gospodina u tim malenima, u tim potrebnima koje susrećemo svaki dan?

U današnjem evanđelju čitamo na koji je način Isus učenicima tada, i nama danas, pokušao približiti kakav će to biti dan konačnog susreta nas ljudi i njega Boga, nakon što se dogodi drugi njegov dolazak. Kršćani ne vjeruju u cikličko poimanje svijeta i vremena. Mi vjerujemo da svijet i sama struktura vremena ima svoj početak, u onom ex nihilo događaju prvog početka, ali, mi vjerujemo da svijet ima i svoje ispunjenje. Kada će to biti, to nitko ne zna. Isus kaže ni anđeli na nebu, ni Sin nego samo Otac.
Božje milosrđe
Ovo vam uvelike može pomoći kad se susrećete s nizom neozbiljnih ljudi koji pažnju zadobivaju svojim prognozama kraja svijeta. Njihove prognoze su istinite kao što bi bila istina kada bi netko utvrdio da je vidio jednoroga kako leti iznad Sušaka. Dakle, posve netočno nagađanje koje ima za nakanu destabilizirati ionako labilne osobe. Isus govori snažno i koncizno, božanskom providnošću ljude osviješćuje ističući ono što je bitno. Kršćani ne bi smjeli svjedočiti nikakvu ideologiju, već Božje milosrđe kojim on želi doći do svakog, baš svakog čovjeka.
Vjernici nerijetko sami sebe dovedu u opasnost da se držimo onima koji će Bogu biti bliže, od pak svih nekih drugih. Isus i ovdje, sportskim riječnikom govoreći, spušta loptu na pod. Spasitelj objašnjava vjernicima da im je uzaludno izražavanje vjere riječima, ritualima, ako nju samu i ne žive. Bog traži od nas djelatnu vjeru. Jakovljeva poslanica bilježi da je vjera bez djela – mrtva. Sjetimo se Isusove kritike učenicima kada je rekao da neće u nebo oni koji samo brbljaju (mole) »Gospodine, Gospodine«, a ne vrše volju Boga. Djelatna vjera prožima cijelo naše biće. Bog želi da brinemo o gladnima, o bolesnima, o onima koji su u tamnici, o strancima, iliti danas govoreći o izbjeglicama. Preneseno, to su svi ljudi današnjice koji su iz nekog razloga na marginama društva. Kršćanin je pozvan ići upravo takvima, tu pokazati selfie svoje duše, tu primjerom svjedočiti da želi naslijedovati Krista u svemu.
Došašće
Od iduće nedjelje ulazimo u došašće. Intenzivnije vrijeme priprave za najradosniji kršćanski blagdan – Božić. Priprema je jako važna u našim životima. Kada se čovjek dobro pripremi za nešto, onda to isto može uspješno i doživjeti, realizirati. Koji sportaš, bez pravih priprema, može dobro odigrati sezonu? Student, bez mukotrpnog učenja položiti zahtjevnije kolegije? Priprema je ključna. Tako i u vjeri. Puninu radosti Božića moći ćemo doživjeti ako se budemo pripremali. Činjenjem dobrih djela, oprostom svima i svakome. Većom sviješću u potrebama onih ugroženih skupina koji nas okružuju. Vjernici i sakramentalnim životom. U našem gradu imamo beskućnike, zatvorenike, bolesne i siromašne, imamo socijalnu samoposlugu, niz mogućnosti pružiti ruku nekome u nevolji. Bilo bi dobro, da mali Isus ne naiđe i ovaj nadolazeći Božić 2017. godine na zatvorena vrata naših srca, kao u ono vrijeme, prije više od 2 tisuće godina kada je Sveta Obitelj uzaludno tražila mjesto gostoprimstva gdje će se roditi Spasitelj svijeta i čovjeka.
Neka svijetle te naše lampice, neka bude i ugostiteljska ponuda dostojna posebnog vremena. Nekako držim, usudim se izreći, da ovo vrijeme adventa zaslužuje da ga poštujemo i na izvanjski način. Kvalitetnom glazbom po našim trgovima, raznim prigodnim manifestacijama, ukratko: radošću. Papa Franjo kaže: »Život uspavanih kršćana je žalostan život, to nije sretan život. Kršćanin mora biti sretan, to je Isusova radost. Nemojmo se uspavati!« Meni se čini, kada gledam pojedine izjave i statuse po društvenim mrežama da su mnogi naši kršćani uspavani, da mnogi ne zrače sreću. Ovo milosno vrijeme i njima može pomoći da pronađu snage za radost, da nauče biti zahvalni, radovati se malim stvarima. Kako je lijepo hodati ulicama naših gradova i gledati nasmiješene ljude koje zrače pozitivom.
Vrijeme mira
Prosinac je, kažu, unatoč hladnijim temperaturama, najtopliji mjesec u godini. Želim vjerovati, da nisu razlozi navedenoga samo u potrošačkoj groznici. Dopustite mi reći, u dubini našeg srca svatko od nas želi biti voljen, svatko od nas želi biti prihvaćen. Možda je prosinac mjesec kada ipak iz nas ljudi izlazi ono – najbolje. Factum historicum je taj da se Isusovim rođenjem sve mijenja na ovom svijetu. Čovjek živi od istine, i od toga da je voljen, da ga voli sama istina, piše papa emeritus Benedikt XVI., u svom djelu Isus iz Nazareta. Ovo je vrijeme kada i oni koji se tijekom godine nalaze u ideološkim rovovima i ispaljuju riječi jedni prema drugima koje katkada bole više od nekih stvarnih ozljeda, trebaju zakopati »ratne sjekire.« Mi, ovi, oni, jedni i drugi, dišemo isti zrak, vrlo često jedemo sličnu ili istu hranu, hodamo istim ulicama. Uživamo u dobrom espressu u istim kafićima. Volimo Zaljev, naše more, prirodu. Baš bi dobro bilo da udružimo snage, da pomognemo u našim Prihvatilištima za beskućnike, da odnesemo par stvari u pučke kuhinje, da doniramo socijalnu samoposlugu, da se javimo majkama i klincima žrtavama obiteljskog nasilja u domu svete Ane, njima stalno trebaju higijenske potrepštine. Da vidimo što trebaju oni umirući u hospiciju. Pomoći klincima u domu za odgoj koji tijekom zime hodaju u pokidanim starkama. Možda, da odemo i do ne dalekog Lovrana i pomognemo tamo djeci u domu, koji žive bez svojih roditelja. A onda, da zavirimo na gornji i donji kat naših zgrada, da pozdravimo i nasmiješimo se susjedu, pomognemo nekom starcu. Ono, da svi pokažemo da možemo jedni prema drugima biti – ljudi. Ako uspijemo tijekom prosinca istinskije i zdravije živjeti naše čovještvo, otkrit ćemo u sebi da možemo to činiti i češće.
Pronađimo snage u sebi, da u ovom mjesecu ipak iz naših srca izlazi malo više ljubavi i dobrote za sve one koji su s razlogom stavljeni u naše živote. Ako to uspijemo, biti će nam svima mnogo bolje.

Možda će ti se svidjeti