Iako mi je četvrtak bio iznimno naporan dan, raspravljali smo do 2h ujutro, punih sedamnaest sati sam bio u saborskim raspravama, iako sam legao u tri ujutro, a u 6h krenuo za Zadar na obilježavanje sjećanja za nestale branitelje – nisam htio ne doći osobno na svetu misu i prigodni kulturni program u moju Rijeku kojim se obilježila 15. godišnjica smrti od ovog hrvatskog domoljuba, intelektualca, proljećara, uznika koji je trpio puno od komunističke čizme, dragovoljca Domovinskog rata…
Darka Dekovića sam osobno poznavao. Kao maturant sam se upoznao s njim, a onda sam kao student redovito dolazio na programe Matice Hrvatske u Rijeci. Znao sam satima šetati riječkim Korzom s Darkom Dekovićem. Darko u svom kaputu, ja kao nadobudni mladac upijao sam njegove misli i intelekt koji me oduševljavao. Deković je bio glagoljaš, puno je toga činio ne bi li afirmirao našu glagoljicu. Diplomirao je na glagoljičnom tekstu koji je sam i pronašao, poslije je i magistrirao na temu riječkog glagoljaškog kruga. Bio je dragovoljac Domovinskog rata, Maticu je pokrenuo 1989. godine, vodio ju je sve do 2007. Snažan čovjek. Iznutra i izvana.
Prepun znanja, a nikada uznosit. Prepun posla, a nikada nije odbijao ljude za razgovor. Imao je mnogo strpljenja s ljudima. Danas kada razmišljam o ovom vrhunskom intelektualcu i domoljubu pitam se koliko je to povezano s njegovim trpljenjem? Čini mi se nekako da ljudi koji mnogo pretrpe, imaju puno više strpljenja za one oko sebe. Potičem odgovorne i danas u Matici, prvenstveno predsjednika Miru Gavrana koji se uistinu junački trudi na mnogim područjima naše kulture i jezika. Ponovno daje Matici onaj nepatvoreni hrvatski sjaj. Potičem Gavrana da stavi u razmišljanja i Dekovićev opus pa ga negdje istakne i tako ga sačuva ne samo od prašine zaborava, nego ga postavi kao primjer onih nerijetko zaboravljenih uzora na čijim životima se i mi danas imamo pravo hrabriti.
Predivnu večer organizirali su Darkovi prijatelji, suradnici i suputnici koji su se prije pedesetak godina okupljali u Rijeci kroz zajednicu Synaxis. I ovu zajednicu će dobro biti jednom promotriti jer mi se čini da su u mnogome bili – vizionari.
