Jesu li pojedinci i dio medija toliko ogorčeni baš na BBB ili na ono što navijači kao takvi predstavljaju?

Svatko iole normalan i donekle razborit osuđuje nasilje. Naprosto, ja ne vjerujem da nasilje može donijeti ikakvog dugoročnog dobra. Naime, nema dobra bez promjene ljudskog srca, a nasiljem i zabranama se ljudsko srce ne može mijenjati. Tijekom plandemije kada su nas zatvarali i ucjenjivali eksperimentalnim cijepljenjem ili gubitkom posla ili društvenog statusa snažno sam zagovarao mirni pristup borbi: mirna okupljanja, građanski neposluh, odbijanje poslušnosti, blokiranje institucija – ali sve – mirnim putem. Iako su neki tada baš htjeli da ulice gore – napravio sam sve što sam mogao da do toga ne dođe.

Bad Blue Boysi sigurno nisu skupina ministranata, kao što to nije niti jedna navijačka skupina na svijetu. Torcida, meni kao Riječaninu omiljena Armada, Kohorta, Demoni, Red Fuckersi sigurno nisu oličenje najciviliziranijeg i uglađenog kulturnog ponašanja i ophođenja. Općenito je među velikom skupinom navijača uvijek lako pronaći i neke sumnjive tipove, tipove s druge strane zakona, ljude koji skupinu pokušavaju koristiti za neke čudne interese. Toga je uvijek bilo i nažalost, toga će uvijek biti. Treba li onda osuditi i pritom sotonizirati navijače kao takve i cijelu navijačku scenu radi nekih nemilih scena koje mi ne možemo opravdati? Ja držim da to ne smijemo učiniti. Navijači su uvijek tu kada nam najviše treba i to su svi naši navijači pokazali: među prvima su kada treba darivati krv, prvi su na ulici kada se događaju društvene kataklizme, vidjeli smo to u primjeru potresa u Zagrebu i na Banovini. Navijači su baš oni koji su ogromnom većinom odmah 1991.stali na branik Domovine bez ikakve kalkulacije i fige du džepu.

To su mahom hrabri momci, mladost kao takva jest neustrašiva, mnogi prepuni ideala lokalpatriotizma, domoljublja, obitelji kao svetinje, nekih vrijednosti koje sigurno ne odgovaraju politici koja promiče rodnu ideologiju, otvorenost društva bez imalo promišljanja i strategije gdje nas vodi takav pristup, politici i centrima moći koji bi ipak htjeli malo mirnije dečkiće, ako je moguće blago feminizirane koje će vrlo lako moći sustav uplašiti, ukrotiti u stado i kao neko stado voditi gdje ti ljudi iz sjena žele. Navijači su naprosto – neukrotivi. Tu ima puno toga pozitivnoga, ali ima i negativnoga i kao takvoga pogodnog za ne dobre stvari. Isto tako, baš radi te njihove neukrotivosti navijači kao takvi ne odgovaraju niti jednom sustavu, niti jednoj političkoj opciji jer sustav kao takav želi i gradi – poslušnike. Tribina mrzi gospodare izvana, one koji se žele nametnuti tribini iz pozicija moći da bi upravljali tribinom. Tu se uredno rađa otpor koji je vrlo snažan. Mi kao društvo trebamo promišljati našu odgovornost i zašto se rađa mladenački bunt koji vodi i u nasilje? I je li feminizacija dječaka, kroz medije i školstvo, doprinosi rađanju radikalnijih pogleda na sve ono što nekog muškarca čini kroz njegove odrednica kao muškarca?

Boysi u Ateni

Momci nisu išli u Atenu na hodočašće Majci Božjoj. Mi koji smo prošli malo ulice znamo da navijači uvijek prate svoj klub na gostovanja. Što je donijela zabrana gostovanja BBB u Ateni? Vidjeli smo posljedice. Je li se moglo ići puno mudrije? Snažnim policijskim osiguranjem, planiranom rutom, pratnjom, sjesti s momcima iz grupe i dogovoriti što oni žele i što im organizatori utakmice i države Hrvatska i Grčka mogu ponuditi? Naći se na pola puta? Da navijači osjete uvaženost, spremnost na dijalog? Jesu li odgovorni mogli izbjeći nesreću da su htjeli? Policija je znala sve, grčka policija je baš sve znala. Imamo mnogo pitanja: gdje su uhićeni grčki navijači? Zašto se medijski lagalo o puno toga u vezi nemilih scena u Ateni? Tko je širio te priče i s kojom nakanom? Kako je moguće da danima policija i sve službe ne znaju tko je za što odgovoran? Da se razumijemo: tko god je učinio neko kazneno djelo treba za to djelo i odgovarati. Svi ostali, nevini, moraju biti odmah pušteni iz grčkih zatvora. A eventualno oni koji su procesuirani kaznu neka izvršavaju u svojoj državi, u našoj Hrvatskoj, kao što i predviđaju zakonske procedure unutar Europske unije.

Previše je dvostrukih kriterija

Naše društvo je prepuno ljudi koji promiču dvotruka mjerila. Što je za jednu skupinu opravdano, drugoj se takvo što ne dopušta. Na primjeru zambijske ekipe smo to dobro vidjeli. Uhićeni su hrvatski građani pod najgnjusnijom optužnicom trgovine djecom. Cijela državna vlast HDZ-a, Plenković, Grlić-Radman i Možemo politička opcija su se “razletjeli” po cijelom svijetu, angažirali najbolje diplomate, potegnuli najjače veze, organizirali medijsku mašineriju, sve su učinili što su mogli i nisu štedjeli sredstva niti vrijeme da vrate naše građane u Republiku Hrvatsku, čak štoviše u njihovom slučaju su se baš potrudili da budu oslobođeni vrlo ozbiljnih optužbi. I onda danas imamo mlade ljude, prepune ponosa i lokalpatriotizma, mladce od 18,19,20 godina koji su htjeli dugačkim putovanjem pokazati sebi i svijetu koliko vole Dinamo, njihov klub kojeg oni zovu i tako žive “svetinja”. Upali su u klasičnu sačekušu (neki pišu dogovorenu), ušli u tuču s antifama AEK-a pa su se grčki navijači iako su bili protivno zakonima ulice, naoružani noževima, razbježali, a prije toga izboli šestoricu, sedmoricu naših. Tim našim ljudima nije pružena nikakva zdravstvena pomoć protivno svim zakonima Europske unije i Ustavu Republike Hrvatske, tim našim momcima nije pružena nikakva diplomatska pomoć. Ekipa Plenkovića i Radmana je prvo samo gledala što se događa i pravili su se blesavi. Vidite, takvi kriteriji u kojima zakoni za nekoga vrijede, ako su ti blizu političkih moćnika, a za druge ne vrijede, ako nisu – takvi kriteriji i takvo društvo nije pošteno i nije dobro i protiv toga ja osobno ustajem.

U nadi da ćemo uspjeti izgraditi društvo u kojem Hrvati neće niti bježati iz Hrvatske kao što je otišlo 500.000 ljudi radi koruptivne hobotnice HDZ-a, kao i u nadi da naši navijači neće putovati po svijetu i raditi nerede, u nadi da će Hrvatska biti snažna i jaka država da pomogne čak i onim razmetnim sinovima i da nikada ne odustaje od svojih građana – završavam ovo promišljanje. Sloboda navijačima!