30.studenog smo kolega Zvonimir Troskot i ja proveli na Banovini sa sirotinjom, napuštenim i zaboravljenim ljudima. Dan nakon što je Plenković imao igrokaz na Banovini sa unaprijed režiranom predstavom nakon godinu dana skrivanja od ljudi.
Mi imamo dvije Hrvatske. Onu HDZ-ovu u kojoj je dobro živjeti samo za članove HDZ-a i njihove uhljebljene ljude i onu drugu Hrvatsku. Jedna od tih “drugih” je sigurno na Banovini. Više od 9.000 zahtjeva za obnovom, a Država je obnovila u dvije godine – šest kuća. Šest. Ne zna čovjek bi li se smijao ili plakao. I danas na Banovini u kontejnerima živi 5.000 ljudi i zimu, snijeg čeka u limenim kutijama. Ako nista braniteljica Jadranka onda nemate niti tu sreću. Jer su njoj prvo ukrali kontejner, a nakon moje intervencije kod ministra Medveda joj je dopremljena druga “kućica” koja je pak stradala ovih dana u poplavama po Banovini. Jadranka je sada napuštena i ostavljena, živu glavu spasila kod stare prijateljice Gordane gdje sada u tuđoj kući preživljava i spaja kraj s krajem. To je slika ove naše, druge Hrvatske, siromašne i ostavljene.
Jutro ove srijede proveo sam s kolegom Troskotom u razgovoru s ljudima na Banovini. A njihova stvarnost je tako tužna, teška i duboko nepravedna. Tako drugačije od ove Plenkovićeve bajke!