U petak 11.studenog sam obišao ponovno hrvatske stočare na području Like. Na sastanku u Gospiću razgovarali smo o stočarskom potencijalu Hrvatske, ali smo uvidjeli i mnoge teškoće koje ćemo morati riješiti da sačuvamo ne samo naše stočare nego i zdravlje građana!
Petak, jedanaestog dana mjeseca studenog sam proveo na terenu, u razgovoru sa stočarima koji na području Like uzgajaju autohtonu hrvatsku pasminu krave – bušu. Radi strmih i malih pašnjaka, skromnih uvjeta uzgoja, teških zima – idealno područje Like je upravo za bušu. Pasminu koja je stara 6.500 godina! Buša je nastala udomljavanjem divljeg Tura (Taurus) prije toliko navedenih godina. Muznost buše nije veća od nekih 700 litara mlijeka, ali joj mlijeka ima najveću kvalitetu oko 5% mliječne masti. Sa tajnikom udruge uzgajivača Antom Franićem razgovarao sam o kvaliteti ove krave, mogućnostima koje uzgajanje buše donosi, ali i teškoćama s kojima se uzgajivači poput Franića, Bariše susreću. Zanimljiva je otpornost buše, prema svjedočenjima stočara zna se dogoditi da bušu usred zime nađete prekrivenu snijegom, što ovoj nevjerojatnoj pasmini krave ne stvara nikakve probleme. Ovi stočari se bave govedarstvom po principu krava – tele.
I sada imate kravu koja dolazi na ovaj svijet potpuno prirodno, prirodno se hrani, raste u ekološkom okruženju, hrani se prirodno i zdravo bez ikakve kemikalije. I onda imate belgijsko plavo govedo. Može li čovjek sa 18 godina imati 600,700kg? Ovo govedo genetskim procesima ima i toliko kilograma. Nitko ne govori i ne propitkuje što je u tom mesu? Kako ljudski organizam reagira na konzumiranje tako modificiranog mesa? Koje posljedice takvo meso ostavlja po ljudski organizam?
Nažalost, Hrvatska ima velikih problema sa uvoznim lobijem, interesnim skupinama koje nerijetko guraju svoje proizvode upitne kvalitete. Uvoznim lobijima je najvažniji profit, prodaja i zarada, ne samo uvozni lobiji nego i neke naše tvrtke ne razmišljaju o zdravlju našeg naroda nego samo razmišljaju na koje načine će što brže napuniti vlastite džepove. Hrvatska će morati ozbiljnije pozabaviti se sa uvoznim lobijem i tako osigurati slobodnije tržište našim OPG-ovcima, malim i srednjim poduzetnicima koji su shvatili da mogu proizvoditi vrhunsku kvalitetnu hranu, koji tako doprinose našoj samoodrživosti, ali podižu i kvalitetu hrane u Hrvatskoj.
