U tekstu sam pokušao objasniti fenomen Vukovara. Što je to – što okuplja svake godine više od stotinu tisuća Hrvatica i Hrvata u Vukovaru? Unatoč zimi, kiši, snijegu, vjetru… stotinu tisuća Hrvata hodočasti vukovarskoj žrtvi. Tako i smi mi, saborski zastupnici Mosta svake godine na Dan sjećanja u Vukovaru…
Cijeli dan u Vukovaru. U molitvi. Razgovoru s momcima, herojima. Prilazi mi Ivan Anđelić Doktor, dugo mi priča… Ako ne znaš šta je bilo. Legenda je to obrane Vukovara. Mali čovjek, nevjerojatne, gotovo nadljudske snage. Nosio je s momcima obranu grada heroja. Duga je priča oko te naše 204 vukovarske brigade i još tu ima stvari za posložiti da momci, svi, budu vrednovani kako i zaslužuju. Profesor Jurčević me upoznaje sa Samurajem. Antun Dugan. Isto živuća legenda branitelj Vukovara. Mnoštvo mladosti. Mnoštvo. Prilaze mi srednjoškolci s Kvarnera. I pitaju zrela pitanja o državi, strankama… mnogo razumiju. Osjeti se duh roditeljskog odgoja i uloga njihova duhovnika, katoličkog dobrog svećenika koji je s njima. Sve odiše s nadom. S ogromnom nadom. Dok hodamo, Jurčević, Katalinić, Nikola i ja razgovaramo o svemu. I o našoj borbi za Hrvatsku. Miro je negdje sa svojim HOS-ovcima. Svi smo tu negdje.
Misli mi huče. Vukovar je baš fenomen. Nemojte mi zamjeriti što ću pokušati ovo izustiti… Vukovar je ogromna žrtva, ali je i veliki Božji dar. Razumjet ćete ovo svi koji smo tu negdje oko Isusa, nekada bliže, nekada malo dalje. Vukovar nitko ne organizira. Vukovar se događa spontano. Ušao je u krvotok hrvatskog naroda. Pulsira dok dišemo i mislimo o našoj zemlji. I svake godine mi Hrvati pokazujemo koliko nam je važan i svjedočimo da ga nikada nećemo zaboraviti. A svaka žrtva pala u našem Vukovaru, je sjeme novih domoljuba. Na tisuće i tisuće mladosti nove generacije koja se neće dati prevariti onima koji Hrvatsku ustvari ne vole, nego od Hrvatske samo dobro žive.
Pitaju me mladi ljudi: “Mislite li da ćete uspjeti, doći jednom na vlast?” Odgovorio sam im da to zna jedino dragi Bog. Ali da sam siguran da sve u životu ima svoje vrijeme i da je naše biti pošten, raditi, moliti i voljeti Hrvatsku. Ne radi fotelja. Ne radi biznisa. Ne radi uhljebljenja. Nego baš radi – ljubavi. Ideala. A onda… onda je drugo sve na narodu i dragom Bogu. Kada dođe naše vrijeme da posvjedočimo kako je moguće i tako voditi Državu.
Odlazim iz Vukovara duboko zahvalan na svakoj žrtvi naših branitelja, muškaraca i žena koji su branili Vukovar i tako omogućili Hrvatskoj da stane na noge i pripremi se za nastavak obrane. Hvala i na žrtvi svakog civila koji je stradao u Vukovaru jer je i njegov život utkan u našu slobodu.
Iz krvi i bola niknut će cvijeće. I nikada narod zaboravit neće. Vukovar.
