Tražio sam 50 milijuna eura da se isplati nagrada Upravi i Nadzornom Jadrolinije radi “sjajnog” i “odgovornog” upravljanja. Odbili su mi amandman za Kulturni centar Kalvarija, za moje pčelare i ribare. Za nacionalni program sporta i rekreacije i promicanje trčanja. Nisu imali sluha niti za sportaše omladinskog pogona, gradnju pomoćnog igrališta na Strmici. Ne vide smisao u oplemenjivanju sportskih vanjskih igrališta, kao niti sustavne pomoći trenerima u nižim kategorijama. Odbili su mi i pomoć učenicima kroz zapošljavanja psihologa u školama, kao što su mi odbili i psihološku pomoć učiteljima. Nisu podržali pomoći riječki javni prijevoz, izgradnju bioplinskog postrojenja kojim bi se napokon završila tragedija Marišćine i potpuno promašenog koncepta gospodarenja otpadom. Odbili su mi izgradnju streljane u Rijeci iako ne postoji nikakav prostor za vježbanje pucanja na području cijele PGŽ za policiju i zaštitare. Odbili su mi investiranje u hitnu pomoć i podizanje kvalitete liječenja sjeverne Istre kao i pokretanje izgradnje željezničke infrastrukture za cijev kroz tunel Učku. Odbili su mi i povratak sredstava nepravedno kažnjenih tijekom plandemije. Oni odbijaju, ja ne odustajem. Nema predaje.
Više od 40 amandmana za učitelje, sportaše, ribare i pčelare, za moju Rijeku
