U raspravi Zakona o hrani, u petak, 21. listopada u Sabornici je bila predsjednica Odbora za poljoprivredu i ja. Pročitajte donji tekst i pogledajte video mog komentara na ovaj Zakon o hrani, patvorinama meda, korupciji, kao i nekim medijima koji svaki dan pokazuju svoju objektivnost da čovjek jednostavno od sreće – zaplače.
U 50 članaka je predlagatelj definirao ono što drži važnim u ovom Zakonu o hrani.
U vremenu velike krize koja je uzrokovana lockdownom, suludim pretjeranim tiskanjem novca, posljedično tome inflacijom koja je negdje barem 15% ma koliko vladajući umanjivali ogroman rast cijena, što svaki obični građanin itekako osjeti na svom džepu mi imamo raspravu o jednom krucijalnom zakonu koji kao da nam prolazi ispod radara ovdje u Hrvatskom saboru. Pa nije valjda da imamo radar ispod kojega uistinu sve može proći neopaženo. Zato rasprava o Zakonu o hrani je jedna od najvažnijih rasprava. Hrana nam može biti lijek, ali i otrov. Zakonima u RH moramo sačuvati naše stočare, stočarsku proizvodnju, naše OPG-ove, pčelare, poljoprivrednike. Hrvatska mora ići prema samodostatnosti u području hrane. Budemo li imali svoju hranu, budemo li imali svoje izvore vode, bit ćemo slobodni. Budu li s nama upravljale strane korporacije, onda možemo svirati frulicu svi skupa. Zakon ne rješava BITNe stvari hrvatske poljoprivrede, a pričamo o hrani. Vladajući kažu da će to riješiti drugim pravilnicima, a te pravilnike čekamo godinama. Strah me da će ovaj zakon ostati mrtvo slovo na papiru. NIJE CILJ države ići u lov na poljoprivrednike, nego ih naučiti, educirati da budu korisni za sebe, za sebe i za svoje obitelji.
DRŽAVNI INSPEKTORAT
Ti ljudi moraju biti kao neki komando vojnici. Hrabri, odvažni, patriote, nepotkupljivi i zato moraju biti dobro plaćeni, vrhunski educirani. Moramo osigurati inspektorima potpunu neovisnost i snažne poticaje da rade svoj posao. A naši inspektori koji bi se trebali boriti s velikim mutnim korporacijama, velikim interesnim skupinama, imaju plaće oko 7, 7.500 kn neto. Sramota. Govorio sam o inspektorima u USKOKU koji imaju iste plaće. Pa to su istinski heroji da se bore protiv mafije i lopina uz tako mala primanja, kao i hrvatski policajci s plaćom od 5.000kn. Sramota. Možda bi tada ušli u KONZUM, PLODINE, SPAR? I kontrolirali patvoreni med, kod velikig igrača, pitao sam se na glas? Imali smo situaciju gdje je kilogram i pol lažnog meda koštala 20kn u Konzumu. Pa to da kupiš dva kilograma šećera i pomiješaš s vodom bi koštalo skuplje, dok kupiš naljepnice i staklenku – cijena bi bila veća. Tko je dopustio ovo ludilo?
SVJEŽE MESO – isto imamo veliki problem kvalitete i kontrole. Mora biti ono meso koje stiže od klaonice do prodavaonice u roku od dva dana, a ne ono meso koje putuje 14 dana, istaknuo sam i ovu problematiku. Europska unija nije propisala koliko neko meso može biti zaleđeno, ali nas to ne treba spriječiti da mi to reguliramo i napravimo za naš narod. Drago mi je da o ovome otvoreno govori i kolegica Marijana Petir koja je izgurala i etiketu GMO free…
Ustvari, ovaj Zakon ne donosi nikakve velike promjene, ovaj zakon ne doprinosi lakšoj proizvodnji hrane. Ovaj zakon ne doprinosi stočarima niti našim poljoprivrednicima. Ovaj Zakon ne donosi nikakve jasnoće oko GMO-a. Ovaj Zakon definira tko bi što trebao raditi. Ali, mi imamo Zakone koji sve dobro poslože, ali u praksi to izgleda sve mutno da lovci u mutnom mogu raditi vrhunski muljatorski posao. Pitao sam se što ovaj zakon donosi za stočare, prehrambenu industriju? Vladajući kažu da će se to riješiti nekim drugim zakonima i pravilnicima. I na kraju, grijeh je bacati hranu. A mi danas imamo ogromne količine hrane koja se baca dok imamo ljude koji nemaju što jesti. Pa neka vladajući koji imaju najveću odgovornost u vođenju države učine sve što mogu da ubrzaju projekt BANKE HRANE.