U srijedu, 1.veljače smo imali raspravu o hrani u Hrvatskom saboru. Donosim vam cjelovitu moju raspravu u komentaru teksta, a u videu sam stavio samo onaj dio gdje analiziram kukce u hrani. Pogledajte i pročitajte.
Usprkos krnjem izvješću EFSA-e, Europska je komisija odlučila obogatiti meni Europljana s vijetnamskom ponudom insekata. Naravno, nije moguće zabraniti konzumiranje kukaca. Oni su, uostalom, jedan od najvažnijih prehrambenih artikala u hranidbenom lancu. Prigovori zbog visokog sadržaja mangana, različitih parazita ili neprobavljivog hitina u zrikavcima su opravdani, no slično vrijedi za karcinogene nitrite u suhomesnatim proizvodima, azo-bojila u slatkišima, benzen u gaziranim pićima, umjetne zaslađivače, pesticide u voću ili neurotoksični akrilamid u brzoj hrani… ističe prof.dr.sc. Vrček
Predloženi Zakon o hrani ne mijenja ništa bitno. Područje sigurnosti hrane na razini EU-a je potpuno centralizirano. Mogućnosti država članica su u tom smislu male odnosno nikakve. Cijelo područje je regulirano nizom EU Uredbi (Regulations) koje su po pravnoj snazi iznad nacionalnih zakona, u ovom slučaju Zakona o hrani. Na državama članicama je samo način na koji će sprovesti direktno primjenjive i obligatorne obveze iz EU uredbi. Pri tome neke malo zrelije (pametnije) države itekako paze da ne pretjeraju u striktnoj primjeni svega i svačega.
Priča o brašnu iz kukaca koje se mogu koristiti u hrani na području EU-a je u nadležnosti EU. Oni su to donijeli i mi možemo u pravnom smislu samo dubiti na glavi ili ako hoćete možemo lajati na Mjesec. Ono što konkretno možemo je razvijati svijest ljudi. Spinovi nekih pojedinaca, koje možda pak sada podmazuju neki drugi interesni lobiji su nevjerojatni. Nitko nikada nije govorio o nikakvim zabranama. Samo o našem pravu da imamo SVE istinite informacije. Dozvola Europske komisije se temelji na znanstvenom mišljenju Europske agencije za hranu (EFSA), koje je objavljeno u proljeće prošle godine (EFSA Journal 2022, 20, 7258). Kao glavni argument o sigurnosti brašna od zrikavca navodi se povijest uporabe tog proizvoda na Dalekomu Istoku, u Tajlandu, Laosu, Kambodži… U mnogim svojim dijelovima znanstveno je mišljenje poput praznoga lista papira: nedostaju podaci o alergenosti, o količini kemijskih onečišćivala (cijanidi) iz procesa prehrane kukaca, o toksikološkim svojstvima proizvoda, o metabolizmu koji se procjenjuje obveznim ADME testovima, o stabilnosti proizvoda…
U službenom izvješću EFSA-e doslovno stoji: „Podnositelj zahtjeva nije priložio nikakve studije na ljudima…Nisu provedena nikakva toksikološka ispitivanja…Podaci o mogućim kontaminantima, kada se proizvod koristi kao dodatak drugoj hrani, su ograničeni pa se ne može donijeti zaključak o sigurnosti…Podatci o stabilnosti proizvoda su nedostatni…“. Usprkos krnjem izvješću EFSA-e, Europska je komisija odlučila obogatiti meni Europljana s vijetnamskom ponudom insekata. Naravno, nije moguće zabraniti konzumiranje kukaca. Oni su, uostalom, jedan od najvažnijih prehrambenih artikala u hranidbenom lancu. Prigovori zbog visokog sadržaja mangana, različitih parazita ili neprobavljivog hitina u zrikavcima su opravdani, no slično vrijedi za karcinogene nitrite u suhomesnatim proizvodima, azo-bojila u slatkišima, benzen u gaziranim pićima, umjetne zaslađivače, pesticide u voću ili neurotoksični akrilamid u brzoj hrani. Svi primjeri su legalizirani otrovi, odobreni za ljudsku prehranu od iste agencije EFSA-e. (Dio komentara o kukcima je korišten iz tekstova prof.dr.sc. Valerije Vrčka)
No, da se vratimo samom prijedlogu zakona. Ovaj zakon je potpuno nepotreban. Zašto? Zato što je već sve napisano obvezujućom Uredbom 178/2002. Na nacionalnim državama je da u svom zakonodavstvu samo navedu tko će što raditi (odrediti koja su nadležna tijela) i propisati kaznene odredbe. Istina, u ovom prijedlogu je to navedeno, ali to je samo nepotrebno ponavljanje. Nadležna tijela su već navedena npr. u Zakonu o službenim kontrolama (NN 52/2021). Ovdje to opet ponavljamo. Umjesto toga, moglo se u Zakon o službenim kontrolama navesti da se njime implementira i Uredba 178/2002 odnosno sve ostale uredbe koje su predmet ovog Zakona.
Ovaj zakon sadrži odredbe koje su nepotrebne jer se navode u samim uredbama, ali i u drugim zakonima. Konkretan primjer, a takvih je više, je sljedeći: Člankom 36. , stavkom 1. prijedloga ovoga zakona je predviđeno da osobe za provedbu službenih kontrola mogu narediti provođenje mjera iz članka 138., stavka 2. Uredbe 625/2017. Ta ista odredba već postoji u članku 21., stavku 1. Zakona o službenim kontrolama. Dakle, nepotrebno ponavljanje. Dio odredbi je konzumiran i Zakonom o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu (NN 83/22). Uglavnom, najbolje bi bilo objediniti barem ova 3 zakona (Zakon o hrani, Zakon o službenim kontrolama, Zakon o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu) u jedan jedinstveni zakon. Kao što sam već naveo, zadaća nacionalnog zakonodavstva kod implementacije EU uredbi iz područja hrane je određivanje nacionalnih nadležnih tijela i kaznenih odredbi.
Sve drugo piše u uredbama. Ovako imamo jednu poplavu propisa s ponavljanjima i u kojima se više nitko ne snalazi – čak ni oni koji ih predlažu (ministarstva), oni na koje se odnose (subjekti u poslovanju s hranom), oni koji su nadzorno tijelo (Državni inspektorat). Praksa objedinjavanja nacionalnih zakona kako sam predložio je itekako prisutna u državama članicama. Neke države članice čak kod ovakvih stvari zaobilaze parlamentarnu proceduru jer je duga i komplicirana, a u stvari nepotrebna jer ne može u ničemu promijeniti same EU uredbe nego samo kako se tehnički primjenjuje. Umjesto kroz zakon, te države implementiraju EU uredbe ovog tipa kroz vladine uredbe. Ovaj zakon i njemu slični nisu organski nego čisto tehnički zakoni. Osim toga, EU uredbe se često mijenjaju pa je previše komplicirano svako malo mijenjati zakone pogotovo ako ih ima (pre)više. Zaključno, ovaj zakon je nepotreban – potrebno je isti objediniti s već dva postojeća zakona. Dakle, iz tri zakona je potrebno napraviti jedan.
