Iako sam četrnaest godina radio kao vjeroučitelj u Sušačkoj gimnaziji nikada nisam dobio svoju učionicu. Kada mi je ravnateljica rekla da mogu ići u podrum, u učionice u kojima nije bilo nastave tridesetak godina vjerojatno nije očekivala što će se dogoditi. Iz derutnih prostorija, napuštenih i zapuštenih u svega dva mjeseca uredili smo najljepše vjeronaučne prostorije na nekih stotinjak kvadrata. Bez pomoći institucija. Na public facebook stranici sam napisao sve što mi je potrebno, prema projektu arhitektice Sabine Marov moje bivše učenice, a ostalo su učinili ljudi. Pomagao mi je tadašnji glavni riječki imam Hajrudin Mujkanović, pastorica Melani Ivančević, pastor Giorgio Grlj, Ivan Špoljarić, brojni moji gimnazijalci, roditelji, sušački župnik vlč. Siniša Vujčić. Radili smo satima poslije škole, svaku subotu po desetak i više sati. Sve uredili, obnovili. U hotspot prostor za gimnazijalce s najmodernijom opremom. Sve su nam to omogućili ljudi diljem Hrvatske. Ikona lica Isusova poljske umjetnice Barbare Andrijanić, židovska Tora stara 105. godina, Kuran, Jeruzalemska Biblija samo su dio bogatog inventara učionice. 4K televizija, playstation, aparat za kavu… računala…gimnazijalcima je omogućio učionicu 21. stoljeća. Nakon što sam uredio cijeli podrumski prostor donacijama, politika je napravila pritisak na mjerodavne te završava moj rad u Sušačkoj gimnaziji. U podrumu gimnazije sam u to kratko vrijeme imao gostovanja Sama Childersa (Machine Gun Preacher), hrvatskih branitelja, večeri slavljenja Alena Hržice, Ri stream benda, Skautskog slavljeničkog benda, filmske večeri, edukacije… ekumenske postave…
