NEMAŠ TO PRAVO!
Danas mi je moj prijatelj Zvonimir Troskot organizirao u Saboru gledanje filma Vukovarska štafeta smrti. O herojstvu HOS-ovaca i branitelja prilikom izvlačenja civila iz okupiranog Vukovara. Rado sam se pozdravio sa svojim dugogodišnjim prijateljima: Radnićem, Pašom, Jurčanom. Heroji naši, sunca naša.
Poslijepodne sam bio na terenu. Varaždin. Slažemo sjajnu ekipu. Osnivamo Mostove organizacije u Varaždinu i Čakovcu. Dolaze nam novi ljudi, poletni, radosni. Neopterećeni. Željni doprinosa. Pričao sam im o Ivici Jurčanu. HOS-ovcu koji je ostao bez obje noge u toj ponosnoj vukovarskoj štafeti smrti. U kojoj su momci upavši u minsko polje svojim životima čistili prolaz civilima. Rekao sam novim Mostovcima – to ja želim. Takvo predanje. Da i u najtamnijim noćima duše – ne očajavamo. Takvu ljubav ja želim prema našoj zemlji. Da odlučiš ne gledati sa strane dok ju neki drugi pljačkaju, uništavaju, raseljavaju. Takvu spremnost želim. Da osjetite kako je sve ustvari na Tebi.
Ti. Samo Ti si odgovoran. Niti Plenković. Niti Beroš. Niti Capak. Niti itko u ovoj zemlji i ispod našeg neba nije odgovoran za sve ovo stanje obmana i sjena u kojima se trenutno i prolazno – nalazimo.
I zato, nemaš pravo odustati. Radi svih Jurčana naše povijesti koji su bili spremni dati svoje živote da bismo mi danas bili – slobodni ljudi.
Moja zadaća je graditi Most. Posebno na području sjeverne Hrvatske, Varaždin, Međimurje gdje rudarim sa svojim Matićem terencom. Gradim moju PGŽ i Istru. Tamo gdje je najteže. Mene lako nikada i nije zanimalo.
