Svjetski dan oboljelih od tumora na mozgu, Dan sive vrpce, obilježava se 8. lipnja od 2000. godine, na poticaj Njemačkog udruženja za tumore mozga. Cilj mu je usmjeriti pozornost javnosti na osobe suočene s ovom ozbiljnom bolešću i podići svjesnost o potrebi dodatne edukacije o simptomima i dodatnih istraživanja u ovom području. Mi smo se susreli s glioblastomom četvrtog stupnja prošle godine u ožujku kada je Danijela prvi put operirana. Imali smo 40 dana zračenja, 40 dana jake kemo. Baš borba. Pa opet nakon pauze 6 tjedana kemo. Recidiv nam se javio u siječnju pa opet – operacija. Hvala svom medicinskom osoblju Rebra, a posebno divnom dr. Nemiru i radiologu Jovanoviću. Opet smo bili na jakoj kemo koja je dosta zbrejkala Danči pa je prekinuta. Nakon četiri tjedna, lakša kemo i sada ovih dana radimo magnet pa ćemo biti pametniji. Bolest nije dobra i nitko razborit ne želi bolest. Ali, mi vjernici znamo da ako se potpuno predamo Bogu onda On i u bolesti piše nevjerojatne priče svoje Ljubavi prema čovjeku. Stoji u Bibliji: Bog sve okreće na dobro s onima koji ga ljube. Moja obitej tako živi: mi ljubimo Isusa.
Mi smo se odlučili moliti i boriti, ostati vjerni Kristu jedinom Gospodaru života i smrti. Kada nas On pozove mi idemo u drugu stvarnost vječnog postojanja. U ovoj teškoj bolesti odlučili smo se ljubiti svake sekunde daha, zahvaljivati Bogu na svakom zajedničkom danu. Iako je mojoj obitelji ljubav i odanost važna od početka, a s Danijelom sam od kraja drugog razreda gimnazije – mi smo shvatili puninu sve ljubavi tek u ovoj boleštini. Ponovit ću za svjedočanstvo: nikakav novac cijeloga svijeta, nikakva karijera, ugled i sva čast ne mogu se mjeriti s obitelji. Muževi sve što učinite u svom životu, sva ostvarenja i najveći vaši uspjesi – ništa su – ako ste radi svega toga uzrokovali suze svoje žene i djece. Jedna naša ne tako stara fotka prije početka borbe. Nema predaje. Nema uzmaka. Danijela, srce srca moga
