Predajte se vi, ali nemojte tražiti od mene da se ja predam!
Prišao mi je na štandu Ivan Višnjić, hrvatski proljećar. Prvi naš Hrvat koji je osuđen jer je ustao protiv tiranije Jugoslavije 1971. u našem hrvatskom proljeću. Osuđen je jer je bacao letke sa vrha zgrade i pozivao na slobodu. Sutra smo se dogovorili naći i popiti kavu. Ja sam isto spreman za svoje ideale, ne robijati, nego ostati bez svega. Bez pozicije, bez fotelje, bez posla, bez svega. Ali, obraz ne dam nikome. Ja svoj obraz nisam našao na cesti i jedino što imam – imam obraz. Ja sam za svoje ideale spreman i, bez ikakve patetike, umrijeti. Potpuno sam siguran da ako ne uspijemo prebaciti 400.000 potpisa da će nam skakati po glavi. Da tek tada kreće represija, obvezno cijepljenje, udar na djecu i mlade. Potpuno sam siguran da nam je referendum zadnja crta, legitimne, mirne, demokratske obrane naše slobode i građanskih prava. Još samo 4 dana! Dođi i potpiši ZA referendum! I hvala Predsjedniku Republike što je to prepoznao. Hvala Domovinskom pokretu što nam pomaže, Suverenistima, hvala Mislavu Kolakušiću na pomoći, hvala Dariju Zurovcu, Karolini Vidović Krišto, Škori i Hasanbegoviću, svima hvala. Hvala mojim Mostovcima. Hvala HSP-u. Svim volonterima i građanima koji su nas prepoznali. Na tisuće vas je. Na tisuće. Ovaj napad danas, smišljeni i organizirani čega smo bili svjedoci u Hrvatskom saboru svojevrsna je lustracija. Sve je izašlo na vidjelo, izašli su iz ormara. Ljevica se otkrila u svojim nastojanjima strogih mjera, obveznog cijepljenja, protiv sloboda ljudi. Neka. Neka je sve izašlo vani. A mržnju koju su prema nama ispoljili ne bih komentirao – neka im Gospodin bude milostiv.
